Prvo obraćanje Hubertusu Kochu
"A nitko ovdje ne umire. Sve je vješto napravljena igra. Igra zaborava, To zaboravi, Igra prisjećanja, To se prisjeti."
"Novo vrijeme, nova svijetlost, novo kraljevstvo, novi pogled. Uzdiže se, pobijediti mora tamu koja vlada. Isus Krist je zapovijedio, Jahve ukrao njegove riječi, čovječanstvo zbunjeno tumara u mraku. Potrebna je nova snaga, čista Sila, snažna i pametna, također i lukava. To su njezina oružja za borbu. Sa izvan zemaljskog carstva je došla. Djeva, koja čini Dobro, koja živi Više Dobro.
Izida, zove se Djeva. Izida Is-ai, Ona koja Jeste. Dobro znana svima. Od Zelene zemlje, preko svih kraljevstva, svih svjetova, svog vremena, pod svim kapama nebeskim, i dalje. Preko samog Pakla, granica užasa, demonskog i srednjeg carstva, Izida je poznata svima, do svjetlosnog i čistog Kraljevstva Božijeg. I djeva bijaše izabrana, da spasi život na Zemlji, da ne bude izgubljen, u tisućljetnoj patnji, božanskom gnjevu lažnoga, od ratova i kriminala, neprekinute osvete, neobuzdane muke. Krv mu piju, po nalogu đavla. Sluge njegovi i sluge njihove.
Vladaju dugo, posjeduju Zemlju, zatvorene drže ljude, lažu, kradu, zlato je njihova hrana, siju zavist i svađu, truju Duh i Dušu.
Zatvoriše Duh u kavez, oslobodiše tijelo. Tijela tako hodaju slobodna dok Duh je zarobljen u vječnom kruženju.
Tijelo umire ali Duh je i dalje zarobljen. Dat će mu novo, dat će mu laž u slobodi, ropstvo u zbilji.
A nitko ovdje ne umire. Sve je vješto napravljena igra. Igra zaborava, To zaboravi, Igra prisjećanja, To se prisjeti.
Žar Sotone ugasiti, leglo njegovo sa trona zbaciti. Svijet očistiti, tamu dotaknuti, svijetlo doseći. Sjeti se. Krist je obećao: tamna sila bit će pobjeđena i to dolazi. Sredstva za borbu prikupiti. Iz svetog hrama Valhalle, ljubičast i crni kamen koji vibriraju svjetlom. Isais ih vrati, od sila mraka ukradene, lukavstvom Isais vraćene. Otad slave je sva velika svjetlosna bića. Isais bijaše brza, pametna i hrabra. Uze lik dječaka i kamenje istrgnu iz Sjene. Šteta je nadoknađena a Sotona ih sve mrzi, jer vrijedni i opasani to su mu protivnici. Isais je došla na Zemlju da ponovno donese svijetlo. Sveti kamen ima svoje mjesto, a blago počiva pod Undersbergom. I došao je čas da kroz njega ponovno poteče snaga i moć. Ostaje još jedno. Napraviti sveto mjesto, skupiti muškarce i žene kojima se može vjerovati. Ostvariti ovdje što Isais sa drugog svijeta šalje. A šalje u tihoj noći obasjanom mjesečinom i plavim sjajem Zvijezde. Onaj koji je odabran, kome je suđeno, dobit će čast i dužnost pred Izidom. A Izida objavljuje svoju volju tvojim mislima. Pozovi ju. Ovako:
Muškarče, pogledaj mjesec, pogledaj Zvijezdu. Prepoznaj u njihovom plavom i srebrnom sjaju, Izida dolazi tebi i u tebe. Ako želiš ispuniti svoju dužnost ni u vječnosti nećeš stati. Ako želiš ispuniti svoju dužnost i hrabro uz Isais stajati, uskoro ćeš ju i sam vidjeti. Doći će i biti u tebi. Poznaje te dugo, zna ti ime, u svetu obitelj uđi od ovog časa. Prva godina bit će učenje. Sve što trebaš znati. Ne odustaneš li, sa pravom Izidinim vitezom ćeš se zvati. Koplje nosit ćeš. No, dug je put koji slijedi. Kroz sve zemlje i kroz sva vremena. Svoj zemaljski život ćeš dati, novim ga posvetiti. Vrijeme ljudima odlazi i novo kraljevstvo odmah ne dolazi. Tamo gdje drugi stare i propadaju, ti se nećeš mijenjati. Zato ne možeš biti na jednom mjestu jer prepoznati će besmrtnost tvoju. Dok ne približi se čas, dok posao ne bude završen, često ćeš biti sam. Uvijek. Zato dobro odmjeri. Ne traži se samo hrabrost. Besmrtnost je božji dar i prokletstvo. Sve jedno je. Morat ćeš uživati u vječnoj sreći, vječno se odricati, nositi ova zemaljska tijela i nikada ti se to neće svidjeti. Drugi mogu živjeti, ali to nije tvoje. Bit ćeš u ovom svijetu ali biti nećeš sa ovog svijeta. Ako ste i dalje odlučni, dobrodošli. U svetoj ste obitelji, zaista.
Ženo, pogledaj se u ogledalo! U ogledalu na zidu, Ona je koja Jest. Prepoznala te u zrcalu plave vode na ribnjaku. Učini isto, što prije je moguće. U ogledalu u kojem misliš, u kojem misliš izravno, u zrcalu, nevidljivom, u Duhu, vidi istinito i čisto. U zrcalu Sebe i svoga vremena shvati: Došlo je vrijeme. Isaisin zov je odzvanjao, pjevao ti je iz noći u noć. Sjaj plave Zvijezde prodrla je u tvoju dušu, u sam tvoj duh upisao: Borit ćeš se za Isais, sa Isais. Za novo doba koje dolazi, koje koristi samo dobrim ljudima, dobrim, jakim i čistim. Izidina moć će vas ujediniti, tebe i Izidu, besmrtne u svetoj obitelji, koja ostvaruje novo kraljevstvo. Ženo, pogledaj se u ogledalo koje je pronašla tvoja ruka koja ne traži ništa. upravo sada, gdje sjaji na prijestolju, noću kad na nebu svijetle mjesec i plava Zvijezda. Pogledaj što ti ogledalo pokazuje: Izida te odabire. Ona te zove. Pa uđi u njihov krug. Bit ćeš ubrojena među njezine sestre koje se udaju za svoju braću za put kroz svo vrijeme, u carstvo vječnosti. Po svijetu ovdje valja hodati, jer dato ti je čarobno umjetničko djelo. Žena.
Čini što je potrebno na mnoge načine, tako da se tihe sile pokrenu, koji podupiru Djelo, pomažu borbenom Duhu Vitezova koji bore se za novo kraljevstvo. Žene su im ravnopravne. Njezin zanat, to je magija, nikad ne bi bilo moguće bez nje, na ovoj Zemlji u pravo vrijeme da pripremi put za novo doba. Žene, imaju Izidinu snagu i moć, čuli ste da im je kroz zrcalo došla njezina slika. Njihova slika. Budi Isais, Ona koja jest, primi Isais, Onu koja jest i ona te nikada neće ostaviti. Uvijek će ići sa tobom, nevidljiva, a opet vidjet ćeš ju. Ona je tvoj nesalomljivi štit. Vodič i Zaštitnik i Svjetlo. Plavo. Ovo se obećanje nikad ne krši. A tvoj je novi život počeo. Unutar tebe. Zovu te svećenicom svjetla i poznaješ sve te magične vještine. Na tebi je da vježbaš, kako bi novo doba prevladalo. To je visoka dužnost jer u isto vrijeme, također radiš za novo kraljevstvo. Proći ćeš sva vremena, stajati uz sve vitezove, dok sveto se Djelo ne izvrši, konačna pobjeda svjetla ne postigne.
Svijet će tada biti veličanstven, kakav se svima posvuda sviđa. Za tim žude i gomile ljudi koji nisu uključeni u to, tromi koji samo dopuštaju da se to dogodi tamo gdje se drugi bore. Oni koji se predaju dosadnoj zabavi, naviknuti na svako zlo. I za njih je visoko djelo spremno. Novo doba cvjeta i za njih, ali oni su uspavani, zarobljeni i opčinjeni. Često će svoj mač dići u zaštitu svog tamničara. Ali i oni pripadaju svetoj gomili, zauvijek. Ne sudi im. Bori se i za njih. Sve jedno jest.
Ti, Ženo, ti, Muškarče, posao završava pobjedom."
Preporuka čitatelju je vratiti se na stranicu Priče o Mariji Oršić i slijediti treću poveznicu na Izidina pravila na označenom dijelu teksta.
Add comment
Comments