Nakon večere sa Brunom Begerom, Wolffu prilazi lijepa i zagonetna plavuša...
Glas joj je zvučao kao melodija. Je li moguće da ju nije primijetio u ogledalu dok je prilazila? Jasno je vidio stol za kojim je sjedila do prije minute. Kao da je trenutak dok mu je prilazila bio potpuno izrezan iz njegove svijesti.
"Hauptsturmfuhrer Schepke, Wolff. Naravno gđice?" predstavio se poljubivši joj ruku.
"Heide. Heide Lehman, baš me veseli".
"Što pijete gđice Lehman?"
"Martini", veselo je odgovorila, "i ime je Heide, Wolffe" uputivši mu pogled koji nije ostavljao mogućnost da bude drugačije nego što ona kaže.
"Naravno Heide, oprostite" mahnuo je konobaru.
"Cigaretu? Kubanski duhan, uvozni iz SAD-a", ponudio je.
"Oh, hvala, može. Američki kažete? Pokušavate li Vi to mene impresionirati Her Hauptsturmfuhrer?" upitala je zavodljivo se osmjehujući.
"Kada bih bar mogao" odvratio je uz osmjeh.
"Naravno da možete. Izgledate fantastično u toj uniformi. Oči su Vam lijepe i duboke. Pravi Arijevac!" rekla je nagnuvši se prema njemu, oslanjajući se na laktove, nadlakticama pritisnuvši grudi i time dodatno naglašavajući njihovu punoću i veličinu.
Nije mogao skrenuti pogled sa njih, dok se ona zadovoljno smješkala. Žena koja njemu prilazi i koja njemu dijeli komplimente? Sjetio se u tom trenutku kontra obavještajne obuke. Kada ti priđe lijepa žena i počne otvoreno flertati i manipulirati svojim seksipilom, vrlo je vjerojatno špijunka koja će u jednom trenutku pokušati izvući neke informacije. Vremena su bila takva da je Berlin bio prepun raznih obavještajaca stranih službi kao i ostalih koji su tražili bilo kakve informacije o njemačkim planovima kako bi ih prodali najboljem kupcu. Osjetio je navalu adrenalina i odlučio se poigrati sa lijepom neznankom.
"Hvala Vam, mogu samo uzvratiti. Vrlo ste lijepi i vrlo zanimljivi. Ali, što će reći Vaš pratitelj?" zapitao je, pokazujući pogledom prema pukovniku Wehrmachta koji je i dalje sjedio za stolom.
"Ah on? Samo lutka na koncu koju koristim za kretanje" odgovorila je sa podsmijehom, "za kretanje po mjestima gdje mogu sresti ljude poput Vas."
Iznenadna promjena glasa iz posprdnog u zavodljivi iznenadila ga je. Fantastično, pomislio je.
"I ne, nisam špijunka, dragi kapetane SS-a, ne zanima me ništa od informacija koje imate. Zanimate me Vi!"
Iznenadila ga je. Kako je znala što misli? Osjetio je nemir, kao da je gubio kontrolu nad sobom i u tom se trenutku sjetio svog zadatka. Promotrio je unutar sebe. Bilo je tu svega i svačega. Straha, uzbuđenja, seksualne želje, sumnje, avanturizma, nestrpljenja, osjećaja gubitka kontrole,
nesigurnosti, ljutnje na sebe. Prekopavao je po sebi i tražio nešto za što bi se mogao uhvatiti. Što bi sada bilo najpametnije za reći ili učiniti?
Heide ga je i dalje pažljivo promatrala, povremeno mu lagano otpuhujući dim cigarete u lice.
"Zanimljivo je to što radite" rekla je zagonetno se osmjehujući. "Radite li to uvijek?"
"Na što točno mislite, gospođice? Na flertanje sa nepoznatim ženama?"
"Ma dajte. Znate Vi dobro na što ja mislim. Vidim Vam u očima."
Nije bio siguran što da odgovori.
"Evo. Ta nesigurnost. Viđate li ju često?" čitala ga je kao otvorenu knjigu.
"Ne toliko često. Ali u društvu poput Vašeg? Da, vidim. Nisam siguran koji bi bio pravi odgovor na
Vaše pitanje".
"Pa pronađite ga, dragi Wolffe" nasmijala se.
"Da, trudim se raditi to što češće. Promatrati prema van i prema unutra. Želim vidjeti kako određen impuls koji dolazi iz moje okoline djeluje na moje unutrašnje stanje. Isto tako vidim da sam tada puno uspješniji u svemu što radim. Sve mi izgleda stvarnije. Ima drugačiji okus. Kao da odmah znam što i kako napraviti. Ne znam točno što je, ali mi izgleda korisnim", sam je sebe iznenadio odgovorom. Odakle je ovo izašlo? Zašto je odmah popustio ovoj ženi i rekao joj što radi?
"Zanimljivo" odgovorila je Heide. "Nisam dosada čula da netko to radi. Zvuči jako zanimljivo".
Pogledom je prodirala u njegove oči. Sve oko njega je počelo nestajati. Samo su njezine oči bile jasne. Počeo se gubiti u želji da se utopi u njima. I, naravno, da ovu ženu čim je prije moguće odvede u krevet. Fantazije o tome zamagljivale su mu um.
"Nemojte se gubiti u mom pogledu, kapetane SS-a.!" tiho je prošaptala, gledajući ga direktno u oči.
Zelena boja vidljivo je tamnila.
"Budi tu! Osjeti me. Vidi mene i vidi sebe."
Njezine su oči postajale potpuno crne. Ponovno je osjetio kako ga iznutra, duboko, promatra nešto.
"Tko sam ja?" prošaptala je tiho.
"Što sam ja?" nastavila je nakon dulje stanke.
"Tko si ti?"
Sve je oko njega potpuno nestalo, samo su njene oči, crne, duboke oči, i dalje bile ovdje.
"Što si ti?"
Nije bio siguran da li čuje zvuk ušima ili se on samo pojavljuje u njegovoj glavi. Ponovno je osjetio kako mu se nešto podiže iz trbuha.
Razni osjećaji, misli i asocijacije pokušavale su preuzeti njegov um. A iza njih valjao se strah. Veliki strah. Strah od smrti i nestajanja, strah od ništavila. Njegove grane, kao grane agresivnog bršljana obavijale su ga i penjale mu se uz tijelo. Cijela ta crna, ljepljiva i ljigava masa pokušavala je zagospodariti njime i preuzeti ono malo volje i svjesnosti koje je još imao. Duboko je udahnuo. Zatvorio oči i unutar sebe oštro rekao: Ne! Nećete me preuzeti. U trenutku kad je to izgovorio unutar sebe osjetio je smirivanje. Crna se zvijer počela povlačiti i uskoro je nestala negdje u dubini. Polako je otvorio kapke. Heide ga je gledala svojim bistrim, zelenim očima, koje kao da su mu se smiješile. U njima se vidjelo odobravanje i zainteresiranost.
"Dobro, vrlo dobro, dragi", rekla je, namignula mu i nagnula se prema njemu te ga nježno poljubila.
"Hoćemo li?" šapnula mu je u uho, zavodljivo vrteći ključ od hotelske sobe oko prsta.
Otvorila je vrata sobe na kraju dugog hodnika na trećem katu i povukla ga unutra. Wolffu je u glavi tutnjalo. Bio je lagano pripit ali ta tutnjava nije mogla biti posljedica alkohola. Nešto se u njemu prevrtalo i budilo se.
"Piće?" upitala ga je kad je upalila svijetlo.
"Što nudite?" upitao je.
"Prvo konjak a onda i sebe" zavodljivo se nasmiješila i raspustila kosu.
Skinula je kaput i lagano ljuljajući bokovima zaputila se do ormara u kojem su bile različite vrste alkoholnih pića. Pokreti su joj bili poput mačke. Skladni, ženstveni i zavodljivi. Bila je potpuno sigurna u sebe i to je zračilo iz nje. Natočila je konjak u čašu i lagano se okrenula, krenuvši prema njemu gledajući ga direktno u oči svojim smaragdno zelenim pogledom. Otpila je gutljaj iz čaše i pružila je njemu netremice ga promatrajući. Kao da je vrebala nešto što je bilo skriveno iza njegovog pogleda. Primakla se još bliže i šapnula mu:
"Vratit ću se brzo. A ti... raskomoti se... i nemoj se izgubiti. Za ono što želim, trebam Tebe."
Osjetio je vrelinu njezinog daha i vlažnost njezinih usana kad ga je njima, kao slučajno, dodirnula po uhu. Naglo se okrenula. Njezina kosa dodirnula ga je po licu a nosnice mu je preplavio miris njezinog parfema i miris njezine kože. Nestala je zatvorivši vrata kupaonice za sobom.
Lagano je skinuo kaput i zajedno sa kapom objesio ga o vješalicu u uglu. Osvrnuo se po sobi. Na zidovima su bile slike koje su prikazivale vikinške ratnike u borbi, valkyrie u raznim situacijama, nordijske i egipatske bogove. Bilo je tu i nekoliko kipova koji su prikazivali egipatsku božicu Izidu, Bastet, Totha. One druge nije prepoznavao. Bilo je tu prikaza nordijskih runa, svastika u raznim oblicima. Svijeće su stajale na sve strane. Bilo je i nekoliko vaza sa svježim cvijećem. Veliki drveni stol dominirao je prostorijom, u njegovom središtu stajalo je veliko Crno Sunce. Viđao je taj znak, znao je da se radi o nekom elitnom, tajnom društvu ali nije točno znao o kojem i čime se bave. Oko stola su bile raspoređene stolice. Njih desetak, raskošno ukrašenih, s jednom velikom runom na svakom naslonu. Runa se sastojala iz dvije strelice spojene u jednu. Nikada prije nije vidio takvo što. Bilo je očito da se ova soba koristila za sastanke grupe ljudi koji su bili dovoljno bogati i utjecajni da si mogu priuštiti ovakav prostor.
Crno Sunce, Black Sun
Vril Vr-IL runa
Na kraju sobe vidio je vrata koja su se otvorila. Na njima je stajala Heide, ogrnuta crnim ogrtačem glave prekrivene kapuljačom.
"Dođi" pozvala je. "Pridruži mi se".
Druga je prostorija bila manja. Sjene koje su stvarale svijeće igrale su se po zidovima. U uglu je gorio mirišljavi štapić. Dalje od toga se nije vidjelo. Sve je bilo u nekom polu mraku. Na sredini je bio velik krevet prekriven baršunastim prekrivačem.
"Sjedni", šapnula mu je.
Nešto je u njezinom glasu bilo toliko snažno i sugestivno da nije mogao učiniti ništa drugo osim onoga što mu je govorila. Tutnjava u njemu se pojačavala. Počeo je osjećati strah kako mu puzi uz kralježnicu, želudac mu se počeo stiskati a grlo mu se osušilo. Duboko je udahnuo, zatvorio oči i pokušao se smiriti.
"Nemoj se izgubiti. Želim da ostaneš ovdje. Trebam te da ostaneš ovdje" prošaptala je.
Otvorio je oči. Heide je stajala na sredini, lagano raspustila ogrtač koji je skliznuo niz njezino savršeno tijelo koje se ocrtavalo u polumraku. Jedino što je imala na sebi bila je ogrlica s runom oblika dvije spojene strijele. Polako mu je prišla i stala ispred njega tako da su joj gole grudi bile točno ispred njegovih očiju. Runa na ogrlici stajala je točno između njih. Uhvatila ga je rukama za glavu, podigla je, pogledala ga u oči i poljubila. Poljubac je bio vreo i vlažan, usne su mu gorjele dok ih je lagano razmicao. Osjetio je njezin jezik kako traži njegov. Sklopio je oči i prepustio se.
"Ne! Ne zatvaraj oči. Gledaj me, Wolff. Cijelo vrijeme me gledaj." rekla je.
Ponovno ga je poljubila. Gledali su se ravno u oči. Dok ga je tako ljubila, raskopčala mu je košulju. Vještim pokretima brzo ga je riješila sve odjeće, opkoračila i legla na njega ponovno ga ljubeći. On je uzvraćao poljupce, prelazeći rukama po njezinom tijelu. Osjetio je želju. Strahovitu želju da je uzme. Uzeti je, zabiti se u nju. Brzo mu je zamračivala um. Gubio je kontrolu.
"Ne! Nemoj odlaziti. Ostani ovdje. Trebam tebe!"
Njezine riječi vraćale su ga k sebi, vraćale su mu kontrolu nad svojim nagonima. Ljubili su se i milovali neko vrijeme. Istraživali svoja tijela, dodirivali, igrali se jedno drugim. Svaki puta kad bi on počeo gubiti kontrolu, nježno ga je pozvala natrag. Nikada s nijednom ženom nije to radio i bilo mu je strahovito uzbuđujuće, a ona je točno znala, kada i kako ga vratiti. U jednom času počela ga je ljubiti po vratu, lagano grickati i prelaziti jezikom po njegovoj koži. Ljubila mu je ramena. Pa prsa. Kružnim pokretima jezikom kretala se sve niže i niže.
"Otvori oči. Ostani ovdje. Ostani sa mnom." prošaptala je baš u trenutku kad su mu se oči ponovno počele sklapati, uma preplavljenog užitkom, dok mu je ona usnama prelazila preko trbuha. Otvorio ih je i pogledao prema gore. Sjenilo s jedne svijeće bacalo je veliku sjenu crnog sunca na strop iznad kreveta. Kada ga je konačno uzela u usta, crno se sunce počelo lagano vrtjeti. Svakim pokretom njezine glave, usana ili jezika vrtnja se ubrzavala. Sve brže i brže. Još brže. Sunce se pretvorilo u kovitlac. Kovitlac užitka, uzbuđenja, straha, želje, energije, sile, života, smrti...
Doslovno ga je proždirala dok mu se tijelo grčilo u užitku izbacujući iz sebe svu nakupljenu strast. Vrijeme je za njega stalo. Sve oko njega je stalo, zamrznuto u tom jednom trenutku.
Osjetio je kako je on posvuda, kao da je sve oko njega zapravo u njemu i kako je povezan sa svime što je ikada vidio i čuo. Sa svime što je ikada znao. Sa cijelim univerzumom. Sklopivši oči samo je uživao u tom osjećaju.
Otvorio je oči. Ona je sjedila na njemu zatvorenih očiju. Nepomična. Samo su joj se grudi podizale i spuštale prateći njezino ritmično disanje. Promatrao ju je. Osjetio je vrelinu koja mu se spuštala niz tijelo i spajala se sa njezinom. Nakon toga, vrelina bi se vraćala prema gore uz kralježnicu i negdje između lopatica izbila izvan njegovog tijela. Napravila bi krug iznad glave i ponovno mu se sjurila u prsa, kružeći tako njegovim tijelom. Promatrajući nju imao je osjećaj da se te vreline isprepliću u nekom magičnom plesu. Iznad njezine glave pojavila se lagana, jedva vidljiva plavičasta nit koja se kretala prema središtu između njezinih grudi i opet nestala u njoj. Bio je jedno s njom, osjećao je jedno s njom, a opet, svatko je imao svoju ulogu u toj igri nečega što je kao vatrena zmija, naizmjenično prolazila njihovim tijelima. Otvorila je oči i pogledala ga. U njima je ugledao vatru, moć, snagu, djelatnu silu univerzuma. Nešto strahovito snažno, moćno, eonima staro, nešto spram čega je cijelo njegovo postojanje bilo zrnce pijeska u pustinji. Nešto što je u njegovim očima i duboko ispod njihove površine tražilo svoj par. Prepoznavanje. Drugi dio sebe.
Počela je pomicati prvo kukove pa onda i cijelo tijelo, rukama se oslanjajući na njegova prsa. Lagano, smireno, ritmično. Gudi su joj poskakivale pred njegovim očima. Runa na ogrlici ritmično se gibala goredolje i bljeskala svijetlost svijeća prema njemu. Bili su spojeni, usisavala ga je u sebe i opet se lagano podizala. Tijelo joj se lagano izvijalo i drhtalo. Počela je blago stenjati i dah joj se ubrzavao. Ipak, imala je potpunu kontrolu nad svojim pokretima i potpuno pravilno ih je lagano ubrzavala. Sve brže i brže ali opet potpuno smireno. Stenjala je sve jače i jače. Nakon nekog vremena, koje se u isto vrijeme činilo kao cijela vječnost i kao jedan trenutak, osjetio je grčenje njezinih mišića dok joj je kosa poput plamenog vjetra vijorila oko glave. Dah joj se gubio u stenjanju koje se pretvorilo u nekoliko poluglasnih krikova. Bio je siguran da je svu vrelinu svog i njegovog orgazma povukla prema gore, zadržala je neko vrijeme negdje u glavi i onda se prepustila užitku kako se vrelina
spuštala prema dolje, polako gubeći svoju snagu dok se razlijevala po njezinom i njegovom tijelu. Neko je vrijeme zadržavala dah a onda se, uz glasan izdah srušila na njega. Naslonila je glavu na njegova prsa i ostala tako neko vrijeme uživajući u svakom njihovom udahu i izdahu.
Nakon nekog vremena podigla je glavu i poljubila ga. Potom je legla na leđa i povukla ga na sebe.
"Vrijeme je da ti vratim ono što sam posudila od tebe. I ponešto što sam sama dodala" zagonetno se nasmiješila.
"Ljubi me!"
Prihvatila mu je glavu i počela voditi njegove poljupce. Prvo po vratu, pa po ramenima, pa po grudima, pa prema trbuhu. Sve niže i niže. Čvrsto ga je prihvatila za kosu i zabila mu glavu sebi u svoje međunožje. Njezin okus, miris, vrelina, njezini sokovi, ritmično grčenje njezinog tijela preplavili su ga. Pio je s izvora. Pio je životnu energiju. Kao da nikada nije i kao da nikada neće utažiti žeđ. U glavi mu je sijevalo, u očima bljeskalo, cijelu lubanju mu je preplavila svijetlost koja je gutala sve. Svakim novim pokretom usana, svakim novim pokretom jezika, svakim novim zabijanjem ili krugom koji bi napravio, sve više i više se topio i nestajao je u toj svjetlosti. Ona se izvijala, uspinjala i spuštala se, čvrsto ga držeći za kosu dok su joj butine stiskale njegovu glavu. Dahtanje se pretvorilo u stenjanje, stenjanje u krikove. Vrijeme je ponovno prestajalo postojati. Spustila se na krevet i ponovno snažno izvila njemu ususret, grčeći se od naleta novog orgazma. U tom trenutku svijetlost u njegovoj glavi eksplodirala je i raspršila se. Nastala je potpuna tama. Ničega u toj tami nije bilo a opet je ta tama bila sve. Ponovno se sve zaustavilo. Ponovno je osjetio povezanost sa svime, povezanost s izvorom, možda još i jače nego prvog puta. Prepustio se uživanju dok mu se osjećaj razlijevao po cijelom tijelu. Nakon nekog vremena, umoran i iscrpljen, dovukao se nekako nazad do nje i prevalio se na leđa. Nježno ju je poljubio i položio njezinu glavu na svoja prsa i zagrlio. Tonula u san. Pogled mu je slučajno odlutao prema vratima susjedne sobe. Na njima se u polutami ocrtavala silueta. Nije mogao bolje vidjeti, san ga je savladao.
Add comment
Comments