"Vrlo dobro, Her Haupsturmfuhrer. Izgleda da ćete biti dostojan protivnik i da ćemo na kraju cijelog meča imati o čemu pričati. Prva runda je vaša."
"Neka igra počne", rekao je Canaris i pružio mu ruku.
"Neka igra počne", odgovorio je Wolff prihvativši Admiralovu ruku, čvrsto je stisnuvši.
Ujutro se probudio potpuno siguran da će uspjeti. Brzo se obukao, srknuo kavu i prešao ulicu do Abwehra. Samo se javio stožernom naredniku da ga ukoliko je potrebno može pronaći u knjižnici gdje će biti cijeli dan i proučavati arhive karti i novinskih članaka o građanskom ratu u Španjolskoj. Nakon nekog vremena već je stajao pred recepcijom knjižnice. Mlada knjižničarka koju dosad nije ovdje vidio ljubazno ga je pozdravila i upitala kako mu može pomoći.
"Tražim nešto rijetko. Neku knjigu koju inače ne pokazujete svakome, nešto staro, nešto o budizmu i Tibetu", rekao joj je.
"Zanimljiv izbor, Herr Hauptsturmfuhrer", odgovorila je.
"Slijedite me, molim", pozvala ga je.
Dok su prolazili dugim hodnicima Wolff ju je promatrao kako hoda ispred njega. Imala je izrazito dugu crvenkasto smeđu kosu koja joj je prekrivala cijela leđa. Njezini bokovi skladno su se ljuljali. Vitke noge sigurno su koračale. Njezino držanje bilo mu je nekako poznato. Isto tako poznat mu je bio i osjećaj da ispunjava prostor i sigurno vlada situacijom.
"Nekako ste mi poznati, gospođice", rekao je, "jesmo li se već negdje sreli?" upitao je.
"Haptsturmfuhrer Schepke, Wolf Schepke" predstavio se, na posljetku.
"Paula. Baš me veseli" odgovorila mu je ljupko.
"Mislim da se nismo dosada sreli, kapetane Schepke. Sigurno ne bih zaboravila vaše upečatljive oči", nasmijala se.
"Iako", nastavila je, "i ja imam osjećaj da smo se već negdje sreli", značajno ga je pogledala, dubokim zelenim očima.
"Možda u nekom od prošlih života?" upitala je.
S obzirom da se već sreo sa pojmovima reinkarnacija i paralelnih života iz knjiga koje je pročitao, Wolffu se šala svidjela i samo se nasmijao.
"Moguće, moguće", odgovorio joj je.
I dalje ga je promatrala ispod oka. Učinilo mu se da traži reakciju. A bilo ih je. Od seksualne uzbuđenosti, nesigurnosti do nelagode pa čak i straha. U umu je držao ideju da je stabilan i da ga ništa ne može izbaciti iz tog stanja. Osjećao je temeljnu sigurnost, bio je pažljiv u odnosu na nju, sebe i okolni prostor kojim su se kretali a i tijelo je slušalo i odavalo isti dojam. Činilo se kao da se njih dvoje kroz neku igru bore za prevlast nad prostorom i situacijom.
"Možda bi se mogli naći na nekoj večeri nakon što završimo svaki sa svojim poslom?" upitala ga je.
I dalje ga je pomno promatrala istovremeno sigurno ga vodeći kroz splet hodnika. I sam je već savladao vještinu perifernog pogleda i mogao držati pažnju na njoj a u isto vrijeme biti svjestan prostora kojim su se kretali.
"Hvala na pozivu, draga Paula. Laskate mi ali nažalost moram vas odbiti. Trenutačno sam u situaciji koja zahtjeva moju punu pažnju i usmjerenost, a sa prekrasnom ženom poput Vas ne bih ih uspio zadržati" odgovorio je, i sam iznenađen odakle je to izvukao. Prolazili su kroz dugačak hodnik prema kraju zgrade.
"Oh, vidim, naravno Her Hauptsturmfuhrer. Možda nekom drugom prilkom?" inzistirala je.
Wolff je osjetio kako se lagano povlači i nevoljko mu prepušta dominaciju nad situacijom. Zbunjenost i čuđenje bujalo je u njoj a na licu joj se pojavila lagano, jedva uočljivo crvenilo.
"Možda", odgovorio je, "nikad se ne zna".
Njezin se pogled promijenio. Gledala ga je sa divljenjem i strahopoštovanjem a on se osjećao kao da je upravo ukrotio mladu divlju mačku. Paula je uhvatila kvaku na vratima, otvorila ih i pozvala ga.
"Izvolite, uđite Her Hauptsturmfuhrer."
"Slobodno mi se možete obraćati po imenu, Paula", odgovorio joj je dok se provlačio pored nje a kako bi ušao u sobu. Lica su im bila udaljena svega nekoliko centimetara.
"Sada, kada smo se tako dobro upoznali, mislim da je to u redu, zar ne?" upitao je gledajući je direktno u oči.
Oborila je pogled.
"Naravno... Wolff", odgovorila je zbunjeno poput djevojčice, "sjedite i raskomotite se", rekla je.
"Idem po kolegicu koja će vam pomoći da nađete ono što tražite".
Zatvorila je vrata za sobom. Wolff je skinuo kaput i kapu, objesio ih na vješalicu pored vrata i pogledom preletio po sobi. Zidovi su bili sakriveni pod policama na kojim je bilo mnoštvo knjiga u starim izlizanim koricama. Jasno mu je bilo da se nalazi u prostoriji gdje se čuvaju vrlo stari primjerci koje nije bilo moguće pronaći u prostorima za običan puk. Sjeo je za stol, izvadio tabakeru i zapalio cigaretu. Pogledom je prelazio po knjigama. Nije se trudio čitati naslove, samo je tražio neku koja će mu onako po osjećaju privući pažnju. Uskoro je začuo korake kako odzvanjaju dugačkim hodnikom ispred vrata. Zastali su, začulo se laganu kucanje i Paula je ušla u sobu u društvu još jedne lijepe mlade žene. Wolff je odmah primjetio promjenu u Paulinom pogledu. Ponovno je bila divlja, svoja, samouvjerena, kao da joj je njezina pratilja dala dodatnu snagu.
"Ovo je Angelika, ona je zadužena za stara i rijetka izdanja. Hauptsturmfuhrer Wolf." ljupko ih je upoznala.
Angelika je bila još jedna od žena koje na prvi pogled oduzimaju dah. Duga crna kosa spuštala joj se niz ramena, imala je skladno oblikovano lice, prekrasne plave oči, pune usne, malenu rupicu na bradi. Čvrste grudi napinjale su crnu bluzu koja je savršeno prijanjala uz njezin torzo i ocrtavala skladnost i ženstvenost. Uzak struk prelazio je u lijepo oblikovane bokove i duge vitke noge. Izgledala je savršeno poput atletičarke ili gimnastičarke, pomislio je.
"Oh, da, vi ste taj kapetan SS-a o kojem slušam već neko vrijeme. Drago mi je što konačno imam priliku da vas upoznam i osobno" rekla je prilazeći mu, "Angelika, baš me veseli" pružila mu je ruku.
Wolff je polagano ustao, a u glavi su se počela rojiti pitanja. Tko to priča o meni, što, kako, odakle?
Angelika ga je pažljivo promatrala a krajičkom oka vidio je i Paulu kako ga proučava. Osjetio je njihove pogleda kako mu prolaze kroz kožu i istražuju unutrašnjost. Izgledale su kao dvije pantere spremne na skok. Brzo je spustio pogled, prihvatio Angelikinu ruku i lagano je poljubio. Vješto je iskoristio tih nekoliko trenutaka da se vrati u svoju samouvjerenost i sigurnost. Usmjerio je pažnju na njezinu ruku i istovremeno na svoje usne i iz dubine sebe povukao energiju i utisnuo poljubac u nju. Upijajući miris njezine kože i povlačeći u sebe vrelinu njezine ruke, polako se odmakao i podigao pogled. U očima mu je sijevalo. Uhvatio je poglede od obje, usisao ih u sebe, dodao svoj, proširio ga i uzvratio.
"Nadam se da ste čuli samo dobre stvari", odgovorio je.
"Naravno, naravno, isključivo dobre stvari, herr Hauptsturmfuhrer", odgovorila je Angelika, vidno iznenađena njegovim stavom i ponašanjem te shodno tome lagano se povlačeći.
"Što nas dvije možemo učiniti za Vas dragi kapetane SS-a?" upitala je dvosmisleno.
Dakle, igra još nije gotova, proletjelo mu je kroz glavu. U redu, nije problem da nastavimo.
"Tražim nešto posebno, nešto što će me napuniti energijom, što će me naučiti kako biti još stabilniji, smireniji, snažniji i sposobniji", vratio joj je dvosmislenost dodatno pojačanu.
"Imate li ideju što bi mi, vas dvije", posebno je naglasila, "mogle ponuditi?"
Angelika se lagano nasmiješila i značajno pogledala prema Pauli.
"Možda bi mogli neko vrijeme provesti zajedno ovdje? Sigurna sam da bih Vam mogle pomoći sa svim time što tražite. Ovdje nas nitko neće uznemiravati", zavodljivo mu je rekla.
"Mislio sam na knjigu, draga Angelika. Knjigu u kojoj bi mogao pronaći nešto takvo", odgovorio joj je gledajući je pravo u oči.
Paula se već vidljivo povlačila, a u Angleliki se lomilo.
"Kao što sam već objasnio Vašoj kolegici, trenutačno mi je sva pažnja usmjerena na jedan projekt koji moram uspješno završiti i, iako sam ponovno vrlo polaskan vašom zajedničkom ponudom, to ćemo morati ostaviti za neko drugo vrijeme", nastavio je.
"Da se razumijemo obije ste nevjerojatno lijepe, vrlo zanimljive i svaka stanica mog tijela želi prihvatiti vaš poziv, ali na žalost to sada nije
moguće".
Angelika se lagano počela tresti. U njezinim očima vidio je strah. Ipak, on je bio kapetan SS-a, formacije u koju su primani samo oni najbolji, najopasniji i najbrutalniji.
"Ja.. ja, mi.. primite iskrene isprike herr Hauptsturmfuhrer. Ne znam ni sama što me spopalo. Molim Vas oprostite na mom neprimjerenom ponašanju."
Njezina samouvjerenost, kontrola i stabilnost raspadala se pred njegovim očima a paniku koju je to izazvalo, u istom trenutku pokupila je i Paula.
"No, no, djevojke" pokušao ih je smiriti.
Bilo mu je žao što ih je doveo do ovog stanja ali isto tako je bio svjestan da su one sposobne i odglumiti napad panike i straha pa se nije opuštao. Prišao je Angeliki i nježno ju zagrlio, rukom podigao bradu i lagano poljubio. Okrenuo se prema Pauli i pogledom ju pozvao da im se pridruži pa i nju zagrlio i poljubio. Stajali su tako njih troje zagrljeni. Wolff je pozorno osluškivao što se događa u njemu i što se događa u njima. Nije više imao osjećaj opasnosti i nastavio ih je rukama milovati po kosi usput ih ponovno poljubivši u tjeme. Trudio se da u tim poljupcima i dodirima nema ništa zavodljivo i uzbuđujuće već samo iskrena zaštita i podrška. Krajičkom oka ispod Angelikine košulje, negdje između njezinih grudi ugledao je poznati medaljon. Vril!
Uskoro su sjedili za stolom, pijuckali schnaps koji je Angelika imala skrivenog iz police sa knjigama, pušili Wolffove cigarete i smijali se. Ispostavilo se da su obje nedavno inicirane u Vril i da dobijaju učenje od Sigrun von Enstetten koja je preko Admirala Canarisa došla do Marije Oršić. Od nje su i čule za Wolffa jer je Marija očito sa članicama svog društva podijelila neke informacije o njemu i htjele su se osobno uvjeriti o kakvom se čovjeku radi. Iskreno su priznale da im nije bilo dozvoljeno pokrenuti ništa više osim manipulacije flertom i seksipilnošću, ali su odlučile provjeriti i sebe i njega. Izrazile su iznenađenje činjenicom da je on, iako nije iniciran i tek prima osnovne informacije, nije popustio i prepustio im se. Objasnile su mu da punopravne članice društva vrlo često stupaju u seksualne odnose sa specifičnim muškarcima kako bi koristile finu energiju koju dobijaju kroz to za svoj osobni razvoj. No obje su još bile pre mlade i pre neiskusne da bi im to bilo dozvoljeno. Isto tako, saznao je, ženama u društvu bilo je većinom zabranjeno da imaju obične ljubavne veze sa muškarcima i da, barem u početku žive u potpunom celibatu. Bilo mu je očito da su zbog njegovih ispitivačkih vještina istreniranog kontraobavještajca, rekle puno više nego što su smjele reći ali ih je pustio da govore. I sam je želio saznati više nego što su mu Marija i Heide rekle. To su, dakle, bile pripadnice zloglasne vještičje sekte Marije Oršić na koje ga je upozorio Himmler. Zapravo su još djevojke, mlade i neiskusne ali samopouzdane i predane. Osjećao je snagu u njima kojoj će trebati još neko vrijeme da sazrije. Isto tako bilo je pitanje da li će izdržati na tom putu koji se nije činio ni jednostavan ni lak.
"U redu", prekinuo je razgovor, "vrijeme je da se svatko od nas posveti svojim zadacima. Dakle Angelika, trebam neku rijetku knjigu o Tibetu, nešto što bi mi pokazalo što se krije ispod površine", upitao je.
"Hm, osim nekih budističkih epova koje malo ljudi razumije, nisam sigurna da ti mogu pomoći. Te knjige baš nisu česte." odgovorila mu je.
"Pokaži mi onu ondje, molim te" pokazao je na knjigu koja mu je prva privukla pažnju dok je promatrao police.
Angelika je ljupko prihvatila knjižničarske ljestve i polako se popela na njih pokušavajući dohvatiti knjigu koju joj je pokazao. Wolff je pogledom uhvatio podvezice koje su pridržavale njezine čarape kako proviruju ispod njezine suknje. Pogledao je Paulu i pokretom glave pokazao što mu je privuklo pažnju. Oboje su prasnuli u smijeh. Angelika je uspjela dohvatiti knjigu, spustila se niz ljestve i popravila haljinu.
"Nadam se da ste uživali u pogledu, Her Hauptsturmfuhrer" rekla je osmjehujući se.
"Naravno, draga moja", uzvratio je.
"Pravi znalci nikada ne propuštaju ponuđeni obrok" ponovio je Marijine riječi, osmjehujući se.
Angelica mu je pružila knjigu. Bila je to "Bhagwat Geeta – or the Dialogues of Kreeshna and Arjoon" prijevod Chalesa Wilkinsa tiskana davne 1785g. u Londonu.
Dane je provodio na relaciji Abwehr – knjižnica. Obzirom na iskustvo sa nesrećom koja je zaustavila pripreme ekspedicije i prisjećajući se Marijina upozorenja, odlučio je ne napraviti ponovno istu pogrešku. Pristupit će zadatku u Španjolskoj ozbiljno, bez opiranja, afirmativno, pripremiti se najbolje što može, dok će u isto vrijeme raditi na pripremi za ekspediciju na Tibet, kao da se ništa nije dogodilo. Svaki puta kad bi se propitkivao vidio bi da sada želi otići na Tibet a ne želi u Španjolsku i svaki puta bi osjetio zbunjenost jer je do prije par tjedana situacija bila obrnuta. Kako je moguće da se unutar čovjeka u tako kratko vrijeme dogodi tako drastična promjena? Uskoro je primijetio da mu se to isto događa i u drugim situacijama, gotovo svakodnevno. Mislio je da ima svoju volju i jasnoću ali si je morao priznati da to ovisi o raznim vanjskim i unutarnjim faktorima na koje, realno, nije mogao utjecati. Ta činjenica ostavljala je ogroman prostor da bude izmanipuliran, pa se ponaša i djeluje kako netko drugi hoće. Isto tako, počeo je primjećivati da kada misli da se prilagođava ili djeluje kako od njega zahtjeva situacija, zapravo ne vidi da je ta situacija umjetno stvorena, obično od nekoga tko se time okoristio. Njegova obuka za kontraobavještajca još mu je pomagala da izbjegne tuđu ili nametne svoju volju u kontaktu sa ljudima. Ali nametnuti svoju volju situaciji, to je već bila sasvim druga priča. Nije imao ideju kako. A sljedećih mjesec i nešto, do kraja siječnja morao je učiniti upravo to. U suprotnom ako ode u Španjolsku, bio je uvjeren, neće se vratiti.
Junkers JU87A, njemačka Condor Legija u španjolskom građanskom ratu.
Situacija u Španjolskoj povoljno se razvijala za Franciska Franka i njegove saveznike. Nacionalistička vojska potpomognuta talijanskom pješadijom, njemačkim oklopom i avionima uglavnom je završila operacije na sjeveru zemlje i počela prebacivati snage na jug, spremajući se za konačni obračun sa republikancima koje su podržavali Rusi, Francuzi, Grci, Meksikanci i mnoštvo dobrovoljaca komunističke orijentacije. Izvještaji koji su dolazili sa ratišta za Njemačku su bili vrlo ohrabrujući. Kondor Legija, gdje god se pojavila, brzo je prevagnula ishod bitke na stranu Franka. Novi lovci Messershmit 109 Bf vladali su nebom i ništa što su republikanci imali nije imalo šansu zaustaviti ih. Junkers JU87 Stuka pokazala se vrlo preciznim i efikasnim alatom za eliminaciju tvrdo ukopanih položaja ili tenkovskih napada protivnika.
Iako ih je u Španjolskoj bilo samo 3 brzo su stekli sjajnu reputaciju. Upravo u ovo vrijeme, čuo je, Njemačka će povući te tri letjelice na remont i poslati tri nove, poboljšane verzije JU87B.
Laki tenkovi PzKpfw I, kojih je do tog trenutka u Španjolskoj bilo stotinjak, iako su imali problema u bliskoj borbi sa sovjetskim T-26, probijali su linije munjevitim udarima na položaje ukopane pješadije. A njemački generali htjeli su upravo to, da uz zračnu premoć i zračnu podršku ostvare brze proboje tenkovskim i mehaniziranim jedinicama i tako izbjegnu rovovski način ratovanja. Kao rezultat te vojne pomoći u Njemačku su počele pristizati željezničke kompozicije prepune sirovina kojima ih je Franko plaćao. U naređenjima i uputama koje je Wolff dobivao, na nekoliko se mjesta isticalo kako Njemačkoj nije u interesu brzo okončanje tog rata i da tu činjenicu ne smiju zanemariti. Naravno, to je pisalo u dokumentima koje su dobivali samo odabrani.
Panzerkampfwagen PzKpf I sa oznakama Condor Legije u Španjolskoj 1937.g.
Spomenik poginulim njemačkim legionarima.
Za Španjolce i njemačku javnost, čelnici Reicha pričali su sasvim drugu priču. Goebelsova propagandna mašinerija preko novina i radija trubila je o predanosti njemačke vojne ekspedicije da se rat čim prije okonča i da se prekinu zvjerstva koje su činili komunisti. Wolff je dobro znao da se i snage Nacionalista na brutalan način obračunavaju sa svojim neistomišljenicima ali i te su informacije nosile oznaku stroge povjerljivosti. Španjolska je bila poligon za testiranje Njemačke vojne mašinerije, a uz to Hitler je još dobivao i dodatne resurse. Njemačka javnost bila je oduševljena, Engleska i Francuska opet su stajale po strani i Hitler je imao slobodne ruke te je bez opasnosti i dalje igrao svoju igru.
Kako mu to uspijeva, pitao se Wolff.
Svaki dan, nakon posla i ručka, tijekom poslijepodneva i večeri, provodio bi uglavnom u knjižnici čitajući i proučavajući Bhagawat Geetu i druge istočnjačke spise koje su Angelika i Paula uspjele pronaći. Često su sve troje ostajali do dugo u noć u sobi na kraju knjižnice, razgovarali i raspravljali o idejama koje su pročitali i kako ih primijeniti u vlastitim životima. Isto tako Wolff je svojim šarmom i vještim vođenjem razgovora uvijek uspijevao iskopati poneku ideju ili uputu od njih a koju do tada nije čuo. Već sljedećeg dana, bez razmišljanja ili analiziranja takve stvari bi i sam počeo prakticirati. Od Marije i Heide nije bilo ni traga ni glasa tako da su mu mlade Vrilovke bile jedini kontakt sa društvom čijim se već osjećao članom. Čuo je da ekipa priprema neku tajnu operaciju ali Angelika i Paula nisu bile u to uključene i nisu znale ništa više o tome. Ili su barem tako tvrdile. Bilo kako bilo, ionako je imao svog posla i dani su mu brzo prolazili.
Tjedni su prolazili, godina je završila i ušli su u novu. Wolff je naslonjen na ogradu terase hotela Adlon, pušio, pijuckao šampanjac i zamišljeno gledao u daljinu. Berlin je bio raskošno okićen povodom Božića i Nove Godine, ljudi su bili vani, automobili prolazili ulicama, trubeći. U novogodišnjoj noći i tramvaji su vozili do ujutro. Wolff je bio dobro raspoložen. Alkohol iz pića i pregršt birane hrane koja je bila ponuđena omogućavali su mu fine utiske iz kojih je crpio energiju. Isto tako u trenucima gdje je bio prisutan veći broj ljudi koji su se ne kontrolirano zabavljali, već je bio sposoban pokupiti ono što su oni rasipali. Bio je iznutra relativno miran, ali ipak... Osjećao je područja u sebi u kojima se nalazio strah i nesigurnost. Još manje od mjesec dana je ostalo prije nego što će morati sjesti u avion za Španjolsku, a ništa oko njega nije upućivalo da bi se situacija mogla preokrenuti.
Novogodišnji vatromet - Belin 1937/38.g.
Ipak, vjerovao je da Marija i njezino društvo znaju što rade i da bi se pojavili da ga izvuku. Da li čekaju zadnji čas da vide što će on sam učiniti? Da li je to neka vrst testa? Ponovno se uhvatio u mrežu svog uma koji ga je počeo bacati sa jedne strane na drugu. I to nestrpljenje koje također osjeća, sve je više vidio da ga njegova ovisnost o adrenalinu zapravo skupo košta. U zadnjih nekoliko tjedana postajalo mu je jasnije da obični život, bez izazivanja opasnosti isto tako može biti zanimljiv. Uvijek ima zahtjevnih i uzbudljivih situacija ako je čovjek pažljiv i pažljivo promatra. Većinu njih do prije nekog vremena nije ni vidio. A situacija na političkom planu se komplicirala. Njemačka industrijska ekspanzija polako se ispuhivala, prvenstveno zbog kronične nestašice sirovina. Obični ljudi to još nisu primjećivali, jer se režim trudio da im kroz promidžbenu mašineriju Dr. Goebelsa servira točno ono što je bilo u Hitlerovom interesu. A njegov interes je bio da Nijemci budu u stalnoj ekstazi, zadovoljni, ponosni, sigurni i samouvjereni te da ne primijete da se temperatura vode u loncu, polako podiže. S obzirom na poziciju na kojoj se nalazio, Wolff je dobivao puno točnije informacije nego što je običnim ljudima servirala državna promidžba. Znao je i za činjenicu da je njemačka vojna proizvodnja u silaznoj putanji i da sve više zaostaje za britanskom i francuskom. Stoga je Hitler ubrzao planiranje niza vojnih operacija kojima bi zagrabio u ekonomije susjednih zemalja. Austrija, sa svojim zalihama željeza i Čehoslovačka sa svojom jakom vojnom industrijom bile su na vrhu liste prioriteta. A nenadano se otvorila i nova mogućnost za manipulaciju.
Lord Halifax i Adolf Hitler, 1937.g.
Naime, još prije dva mjeseca Njemačku je posjetio ministar vanjskih poslova engleske Lord Halifax koji je tada izjavio da vjeruje u Hitlerovu želju za pravednim i stabilnim mirom u Europi. Stoga je, u ime novog predsjednika vlade Nevilla Chemberlaina, obećao da Velika Britanija neće intervenirati, već da će podržati opravdane bilateralne dogovore drugih dviju zemalja koji su postignuti na obostrano zadovoljstvo. To je Hitleru dalo odriješene ruke da započne akcije kako bi postigao upravo to. Stvoriti situacije koje će tražiti rješavanje putem opravdanih bilateralnih dogovora na obostrano zadovoljstvo. Abwehr je, stoga, po Hitlerovoj naredbi pokrenuo operacije unutrašnje destabilizacije obiju zemalja. U Češkoj, a posebice u Austriji, naime, postojala je brojna njemačka manjina ali i drugi, koji su sa simpatijama gledali ekonomske i političke rezultate koje postižu nacisti. Njima se moglo vješto manipulirali i već se sve otvorenije prizivalo pripojenje ili barem, savezništvo ili vrlo bliska suradnja sa njemačkim Reichom. Uz Hitlerovo inzistiranje kako bi svi narodi koji govore njemačkim jezikom trebali živjeti u jednoj državi i mogućnost postizanja bilateralnih dogovora na obostrano zadovoljstvo, vrata su bila širom otvorena da se manipulacijama počne graditi Velika Njemačka.
Wolffu je postajalo sve očitije da, ukoliko on može vidjeti manipulaciju na nivou ispod njega, zasigurno postoji i manipulacija na nivou iznad njega koju još nije najbolje vidio, ali je bio sve sigurniji da postoji. Jer kako inače objasniti potpuno odriješene ruke koje je dobio njemački Fuhrer od strane Zapadnih saveznika kroz takvu smiješnu instituciju kakva je bila "opravdani bilateralni dogovor na obostrano zadovoljstvo"? I to još nakon što ih je on, već dva puta dobrano povukao za nos. Prvo prilikom jednostranog odbacivanja ograničenja njemačkih vojnih izdataka ili drugo kada je, na isti način, naredio ulazak njemačke vojske u demilitariziranu Rajnsku oblast. Sve su to bili primjeri na kojima je dobro vidio kako funkcionira nametanje volje situaciji a onda nametanje situacije ljudima. Osmjehnuo se sam sebi. Asocijacija po asocijacija, mišljenje po mišljenje, stav po stav i um ga je odveo na potpuno drugu stranu od one na kojoj je počeo. Duboko je udahnuo i misli vratio na ono na što, barem djelomično, može utjecati. Svoje proučavanje i svoj rad, Španjolska, Tibet, Marija i njezino društvo Vril. Iz razmišljanja ga je prenuo zvuk nečijih koraka iza sebe kako mu se približavaju. Zatvorio je oči i pokušao osjetiti čovjeka koji mu je prilazio. Koža mu se nakostriješila, čula izoštrila, osjetio je opasnost i strah. Povukao je dim iz cigarete i vršcima prstiju lansirao je niz ulicu.
"Gutten Abend Herr Admiral", rekao je okrećući se oko sebe kako bi ga vidio, "und Frohes Neues Jahr", dodao je i pružio ruku.
Admiral Canaris je bio iznenađen, nije očekivao ovo od kapetana SS-a.
"Hauptsturmfuhrer Schepke. Da li ste se upravo obratili višem časniku a bez da ga propisno pozdravite?" upitao je.
"Da li vam je jasno da vas iz ovih stopa mogu poslati pred vojni sud zbog nepoštivanja čina?" odmjerio ga je.
"Jasno mi je Herr Admiral. Isto tako mi je jasno da ste vi prišli meni i da očito želite razgovarati. Da me hoćete poslati na vojni sud, to bi već i učinili, nije da nije bilo prilike", odgovorio je Wolff sa smješkom.
Iako se većinom kontrolirao, vidio je da unutar njega postoji velika rupa iz koje je kuljala nesigurnost i strah. Sjetio se Marije i njezinih riječi i čvrsto odlučio da odigra partiju sa Admiralom. Pa kud puklo da puklo.
"Zanimljivo razmišljanje kapetane SS-a", podigao je obrvu Canaris, "i potpuno točno, mogu dodati", nastavio je igru Admiral.
"Zaista želim razgovarati i to čim je moguće otvorenije, slažete li se kapetane?" rekao je i rukovao se sa njim.
"Naravno Herr Admiral. Kako drugačije bi moglo biti?" odgovorio mu je.
Admiral ga je pozorno promatrao. Tražio je unutar njega reakciju na koju bi ga mogao pritisnuti ali je Wolff vješto sakrivao ranjiva područja.
"Pratim vas već neko vrijeme Wolf i otprilike znam što radite."
Wolff je u sekundi uočio njegovu grešku i odlučio je napasti.
"Otprilike? Her Admiral, pa vi ste šef njemačke obavještajne službe, vi bi točno trebali znati što rade vaši agenti."
Odlučio mu je zadati udarac ali nije smio pretjerivati.
"Kako ste rekli, bit ću otvoren. U svoje slobodno vrijeme nastavio sam proučavanje za Tibet iako mi je jasna situacija sa ekspedicijom. Nadam se da to nije problem?"
Poput boksača koji se bori sa znatno jačim protivnikom zadao je udarac i odmah ponovno uzmaknuo.
"Hm" promrmljao je Admiral.
"Ne. Nije problem, dapače. To vam može biti samo od koristi, slažete li se?"
"Prvenstveno od koristi Fuhreru i njemačkom narodu, zbog posla koji obavljam, Her Admiral", odgovorio je, vješto izbjegavši još jednu zamku.
"Da, da." kimnuo je Canaris. "Na vama se vidi promjena i to je razlog zašto bi vam ponudio novu, bolju poziciju"
"Zaista? Ako mislite da postoji još bolji način da poslužim njemačkom narodu i državi?" i dalje je poput jegulje izmicao Admiralovom stisku.
"U redu Wolf, dosta ovog sranja!" prasnuo je Admiral.
Novogodišnja proslava u Hotelu Adlon - 1937/38. Canaris
"Nudim Vam mogućnost da napredujete brže, da dobijete veće beneficije i veću plaću. A isto tako da dobijete vodstvo koje će Vas usmjeriti u pravcu kojim bi trebalo da idete ukoliko želite uspjeh u svom životu" nastavio je, već vidno iznervirani Canaris.
"Jasno mi je Herr Admiral. O čemu se točno radi?" upitao je.
"Nudim ti poziciju šefa mog kabineta, naravno i promaknuće. U Španjolsku ćemo poslati nekog umjesto tebe a ti ćeš otići na dodatnu edukaciju u inozemstvo." odgovorio je Admiral.
"A šta je sa Tibetom? To definitivno otpada?" upitao je.
"Do vraga i sa time" prekinuo ga je Canaris.
"Ionako mrziš taj zadatak. Zašto sad to spominješ?"
"Sa vremenom se u meni razvio interes za to. Dobio sam neke informacije da se ispod površine obične istraživačke ekspedicije krije i nešto dublje" dvosmisleno je odgovorio Wolff. Čuo je naklapanja da postoji ideja da se Tibet iskoristi kao odskočna daska za njemački utjecaj na Indiju ali je zapravo ispipavao Admirala o onom što mu je o ekspediciji rekla Marija.
"Odakle ti te informacije?" ljutito će Admiral.
Sve je više gubio kontrolu nad sobom.
"To jednostavno nije točno", nastavio je, "ta ekspedicija je glupa i bespotrebna Himmlerova avantura koja nam neće donijeti ništa korisno osim troška. Troška koji si sve teže možemo priuštiti. Zaboravi na to. Ekspedicija je završena. Schaffer je izgubio podršku u društvu Ahnenerbe. Sigurno će izgubiti podršku i Himmlera i Hitlera a kad za to saznaju investitori i oni će se povući."
Wolff je pozorno slušao i bilježio svaku Admiralovu riječ. Dakle, ako hoće pogurnuti ekspediciju samo treba ovo prenijeti dalje. Kao da mu se otvorila mogućnost da ovu situaciju može nametnuti Schefferu, koji će tada potegnuti svoje veze i ponovno pokrenuti ekspediciju. Počeo je primjećivati prve plodove svog truda.
"Alles klar, Herr Admiral", jednostavno je odgovorio.
"Ima li još nešto što bi trebao učiniti?"
"Da, zapravo ima." odgovorio je Canaris
"Želim da se držiš podalje od Frau Orsic i njezinih vještica. One te vode u pogrešnom smjeru".
"Ne razumijem Herr Admiral. Koji je to pogrešan smjer i koji je to ispravan, o kojem govorite?"
Još par poteza i Canaris će biti u mat situaciji. I sam Admiral kao da je uvidio bezizlaznost svoje situacije ali to nije htio pokazati.
"Vidite, Wolff, igra je puno složenija nego što Vam se čini. I igra se na nivou koji ne možete ni zamisliti. Karte su podijeljene i pobjednik je vjerojatno već odlučen. Ja vam nudim mogućnost da na vrijeme promijenite stranu i pridružite nam se".
Canaris je bio primoran odigrati i zadnju kartu.
Admiral Wilhelm Franz Canaris
"Mislite li pod time da radim za Britance, Her Admiral?" mirno ga je upitao.
Canaris je na trenutak problijedio, zastao, zatvorio oči i duboko udahnuo.
"Da, Wolffe. To znači upravo to. Vidim da ste sposobniji za igru nego što se čini a takvi ljudi nam trebaju", rekao je, lagano otvarajući oči i uperivši snažan pogled u Wolffa u posljednjem pokušaju da ga slomi.
"A i sačuvat ćete glavu na ramenima".
Povukao je svoj posljednji potez.
"Dragi Herr Admiral. I meni i Vama je jasno da ja nisam u poziciji da ugrozim Vašu igru. Barem ne još. U pravu ste, ne mogu zamisliti nivo na kojem vi igrate ali sam odlučan da to učinim. Ovo što mi vi nudite vidim kao manipulaciju da me u tome zaustavite. Nudite mi ugodan prelazak na pobjedničku stranu i napredovanje, tako vi kažete, a meni izgleda kao da mi pokušavate dati injekciju morfija i skloniti me sa Vašeg puta. Što je još važnije, skloniti me sa vlastitog puta koji mi je važniji od očuvanja ove glave na ramenima. Zato Vam se moram zahvaliti na ponudi i odbiti je a vi dalje činite što morate. Ili što možete", sarkastično se nasmiješio.
Mat.
Admiral Wilhelm Canaris, šef njemačke obavještajne sužbe Abwehr koji je očito bio u dosluhu sa Britancima, samo je ostao stajati i gledati ga. U njegovom pogledu kao da je primijetio poštovanje.
"Vrlo dobro, Her Haupsturmfuhrer. Izgleda da ćete biti dostojan protivnik i da ćemo na kraju cijelog meča imati o čemu pričati. Prva runda je vaša."
Pružio mu je ruku.
"Neka igra počne".
"Neka igra počne" odgovorio je Wolff prihvativši Admiralovu ruku, čvrsto je stisnuvši.
Add comment
Comments