Poglavlje XI - Zvijeri

Sljedeće jutro sjeo je za svoj stol kako bi počeo sa planiranjem vlastite operacije. Bilo mu je jasno da će sigurno biti pod budnom prismotrom nekog od Admiralovih povjerljivih ljudi i da neće tek tako moći otići do Ernsta Scheffera. Uostalom, trenutačno nije ni znao gdje se ovaj nalazi. Zadnje što je čuo je da je u bolnici, ali je ta informacija bila stara više od dva mjeseca. Trebalo je pronaći Scheffera, nekako se sastati sa njime i nagovoriti ga da se pokrene a da pritom ne izazove pozornost ili se ne ogriješi o svoja trenutačna naređenja i zadatke. To bi trebalo biti dovoljno, s obzirom na Schefferove kontakte i sposobnosti. Jedina osoba kojoj je donekle mogao vjerovati bio je Bruno Beger. Odlučio je informaciju prenijeti preko njega. Ionako su se povremeno družili i izvan radnog vremena, a Bruno je bio hedonista i častohlepan i neće mu biti teško podmetnuti informaciju kako netko ima interes da zaustavi ekspediciju i uskrati mu svu slavu i moć koju je očekivao. Isto tako bio je uposlen u Odjelu za Rasna pitanja i naseljavanje pri SS-u i sa tog mjesta bi mogao progurati informacije na više instance. SS, Gestapo i Himmler činili su mu se dovoljna zaštita od Admirala Canarisa. Ovaj se, pretpostavio je, neće usuditi ići direktno protiv naređenja koja dođu odatle, niti je u poziciji da Wolffa prikaže kao spletkaroša i manipulatora. Iako je gorio od želje da ispriča kako mu je Admiral ponudio da radi za Britance, bilo mu je jasno da bez čvrstih dokaza koje nije imao, takvo što bi mu samo otežalo poziciju i srušilo vjerodostojnost. Sa druge strane, odlučio je i preko Angelike i Paule poslati poruku u Vril. Trebao je i njihovu pomoć, da preko svojih kanala pokušaju oživjeti Hitlerov interes za ekpediciju. Na taj način, obuhvatno sa dvije strane, zaobići će Admirala Canarisa i Abwehr i staviti ga pred gotov čin. Nametnuti mu situaciju, osmijehnuo se. Iste večeri sjedio je sa Brunom u hotelu Adlon na večeri. Potrudio se da uz večeru bude dovoljno alkohola kako bi Bruno bio lagano pripit i otvoren. Isto tako trudio se da važne informacije ubacuje za vrijeme dok ovaj jede, jer je čuo od Paule da je i to jedan od trikova kojima se vrilovke koriste u svrhu manipulacija muškarcima. Pogodio ga je upravo u žicu na koju je i ciljao. Častohlepni Bruno začas se upecao u mrežu, bio je vidljivo ljutit i iznerviran i nije mu palo na pamet da ga Wolff želi iskoristiti kako bi alarmirao svoje pretpostavljene u SS-u i natjerao ih da djeluju. Sam se ponudio da pomogne. Istu je stvar napravio i dan kasnije sa mladim vrilovkama u knjižnici, kojima se požalio kako, eto, usprkos svemu što poduzima jednostavno ne može doći do Scheffera i ponovno pokrenuti njegov interes za ekspediciju. One su mu obećale da će tu temu pokrenuti na sljedećem sastanku u društvu i da će lobirati da mu društvo pomogne. Na kraju dana legao je u krevet, zadovoljan. Uspio je što je i naumio. Poslao je informacije i impuls u oba smjera i sada mu nije preostalo ništa drugo osim čekati i vidjeti kakve će rezultate to donijeti. A nije trebao dugo čekati. Kroz nekoliko dana na njegovom radnom stolu dočekala ga je depeša sa zaglavljem SS-ova Odjela za rasna pitanja. "Naređujem Hauptsturmfuhreru Wolfu Schepkeu da se sutra u 9.00 hitno javi u Odjel, potpis: Richard Walther Darre, SS-Obergruppenfuhrer, Reichleiter NSDAP.

Sljedeće jutro izašao je ranije nego obično. Svitalo je i Berlin se upravo budio nakon još jedne noći. Čistači su još bili na ulicama, trgovci su uređivali svoje izloge i pripremali se za još jedan radni dan. Tramvaji su zvonili i razvozili ljude svakog za svojim poslom. Ulicama su prolazili rijetki automobili. Sve mu je izgledalo kao dobro podmazana mašina koja se pripremala da se pokrene punom parom. Kao da je u daljini čuo metalne zvukove koji su ga podsjećali na polagano pokretanje zupčanika. Bio je lagano uzbuđen pa je odlučio prošetati kako bi se smirio i stabilizirao. Mozak mu je stalno pokušavao nametnuti igru pitanja i odgovora, planiranja strategija što i kako će pričati, kako se ponašati. Sjetio se Marijinih riječi i tehnike kako da smiri misli. Duboko je udahnuo zrak i zadržao ga u plućima kao da pokušava isisati energiju iz njega i onda polagano izdahnuo. Potpuno se usmjerio na ritam disanja. Na taj način je čistio um od nepotrebnih misli, nepotrebne buke. Samopouzdanje i sigurnost su rasli kako se smanjivala njegova želja i potreba da unaprijed isplanira svaki korak. Sve se više usmjeravao prema svemu što mu je pričala Marija i sve je više imao osjećaj da i ona hoda uz njega. Pred zgradom SS-a sjeo je na klupicu i zapalio cigaretu. Uživajući u svakom dimu koji bi povukao u svoja pluća, gledao je vrh cigarete i u isto vrijeme osjećao kako nikotin počinje kružiti njegovim krvotokom. Krajičkom oka promatrao je svoju okolinu, ljude u crnom koju su izlazili i ulazili u zgradu kao pčele iz košnice. Sve oko njega se vidljivo ubrzavalo a njemu se činilo kao da se u njemu sve usporava. Čula su mu se izoštrila, um isto tako, brzo je odbacivao misli koje su nepozvane pokušavale ući i odvući ga u svoje kolo. Sve se više fokusirao na situaciju u kojoj se nalazi i kao da je pokušavao tu fokusiranost utisnuti u sebe i ponijeti je sa sobom u zgradu. U grudima mu je gorjelo. Koža mu se lagano nakostriješila, mišići opuštali i opet stiskali. I sam se počeo osjećati kao mašina koja se zagrijava. Kao zvijer koja ja spremna za lov a opet znao je da u bilo kojem trenutku ako ne bude pažljiv i prisutan i sam može postati lovina neke veće zvijeri. Gledajući cigaretu koja je polako postajala opušak, povukao je poslijednji dim. Sav strah i nesigurnost koje još mogao osjetiti lagano u pozadini kao da je spakirao u opušak i lagano ga ispustio na zemlju. Zgazio ga je čizmom i laganim pokretima stopala utisnuo u tlo. Uz zvuk zvona sa obližnje crkve koji je obilježavao devet sati sigurnim korakom prošao je pored dvojice SS-ovaca na ulazu koji su mu oštro salutirali i ušao.

Narednik na porti kojem je naizgled nezainteresirano ispustio svoje naređenje na stol, brzo je skočio na noge i odveo ga prema sobi za sastanke u Odjelu za rasna pitanja. Kad je ušao, za stolom su sjedili Bruno Beger i Erst Scheffer i nešto pričali. Obojica su bili u uniformama SS-a. Bruno je bio crven u licu i vidno uzbuđen, dok se na Ernstu moglo vidjeti da je i dalje potresen, izgubljen i rastrojen.

"Ah, Wolff", uzviknuo je ushićeno Bruno i pozdravio ga.

Ernst je samo podigao pogled i promrmljao nešto nerazumljivo.

"Nadam se da si se spremio, Wolff", rekao mu je Bruno.

U njegovom je pogledu bilo i ljutnje i nade, straha i uvjerenosti da mogu uspjeti.

"Ja sam učinio svoj dio posla", nastavio je, "sada je na tebi red da sve ono što si meni rekao ponoviš ovdje. Pred ljudima koji nam mogu pomoći u zajedničkom cilju."

"Naravno, Bruno. Svi smo mi ovdje sa zajedničkim ciljem. Da osiguramo našem Reichu, našem narodu i našem Fuhreru poziciju na vrhu koji zaslužuju", odgovorio je gledajući Ersta ravno u oči.

"Na putu prema tom cilju, naši protivnici će iskoristiti sve, pa čak i naše osobne tragedije, da nas spriječe. To im ne smijemo dopustiti. Ni pod kakvu cijenu".

Dok je izgovarao te parole, i dalje mu je pogled bio prikovan na Ernsta, kao da je želio da svaku tu riječ i pogledom duboko utisne u njega.  Schaffer je polako spustio pogled. Nije mogao izdražati ledeni pogled Wolffovih nebesko plavih očiju.

"Sve je u redu, Ernst", blago mu se obratio.

"Doživio si veliku nesreću i još veću nepravdu i način na koji se boriš sa time vrijedan je divljenja. Došlo je vrijeme da prikupiš snagu i ustaneš. Naša zemlja, naš narod i naš vođa te trebaju. Mi te trebamo", nastavio je.

"Ovdje se radi o stvari koja je puno veća od nas samih i naše odluke i postupci mogu promijeniti sudbine milijuna naših sunarodnjaka.

Isto tako smo se zavjetovali da smo spremni na bilo kakvu žrtvu. Ti si svoju već napravio i sad je vrijeme da nas povedeš. Trebamo tebe da nas vodiš, jer to nitko drugi neće moći učiniti bolje."

Ernst je polako podigao pogled. U njegovim očima kao da se pojavila iskra.

"Da, da", procijedio je, "vjerojatno si u pravu."

Vrata sobe su se otvorila i sva su trojica kao jedan skočila na noge.

"Heil Hitler!" uzviknuli su visoko podižući desnicu.

U sobu su ušla dvojica visokih časnika SS-a. Richard Walther Darre bio je jedan od prvih suradnika Adolfa Hitlera. Gorljivi nacist i anti semitist, bio je jedan od tvoraca plana Rasa i teritorij (Rasse und Raum), koji se temeljio na pojmovima nadiranja prema istoku ("drang nach Osten"), životnog prostora ("Lebensraum") te Hitlerovim težnjama za osvajanjima, proizašlim iz njegova "Mein Kampf"-a. Nosio je čin Obergrupenfuhrera SS-a ali je važnija bila pozicija Reichleitera NSDAP. To je bila najviša politička pozicija u Nacional socijalističkoj Njemačkoj radničkoj Partiji. Prva do samog Fuhrera. Darre je bio jedan od tzv "zemljaša", struje u Partiji koja je zagovarala fokusiranje na Europski kontinent, širenje na račun Slavena prema Balkanu i Rusiji, odbacivanje prekomorskog kolonijalizma starog tipa. Oni su naginjali savezništvu Njemačke sa Velikom Britanijom a protiv komunizma i Rusije, prepuštajući svjetsku kolonijalnu dominaciju Englezima u zamjenu za slobodne ruke za Njemačku kolonizaciju istoka Europe i dalje. Njemu, zaključio je Wolff, nije bilo moguće prodati priču o Englezima koji bi profitirali od otkazivanja Schefferove ekspedicije. Morao se usmjeriti u drugom pravcu. Odlučio se za provjerenu kombinaciju hazara, boljševika i komunista, SSSRa i Kine, koji su stajali na putu Njemačke prema istoku, prema pravom duhovnom izvorištu arijevske rase, Tibetu. Za susret sa njime Wolff se pripremio ali ga je pojava drugog čovjeka na sastanku iznenadila. Bio je to Reinhard Heydrich, SS Gruppenfuhrer.

Iako po činu u SS-u i partiji podređen Darre-u, Heydrich je bio zvijer u usponu. Sa nepunih 34 godine već je pod sobom imao cijeli Gestapo i Krimpo, njemačku tajnu i krim policiju. Još relativno mlad a već na tako visokim položajima, bio je jedan od najopasnijih pripadnika Nacističke Partije i SS-a. Bezuvjetno odan Fuhreru i svom direktno nadređenom Himmleru, Heydrich je bio nemilosrdan. Na najmanji mig svojih šefova pokretao bi svoju smrtonosnu mašineriju i svi bi protivnici ili neistomišljenici nestajali bez traga. Nekoliko mjeseci kasnije, obiteljima bi se samo isporučile urne sa pepelom pokojnika a bez ikakvih objašnjenja. Bio je savršen ratni stroj koji je drobio sve pred sobom. A što je bilo još važnije, Wolff je čuo za priču po kojoj je postojala netrpeljivost između starog Admirala Canarisa, veterana 1. svjetskog rata i mladog, novog, ambicioznog te nadasve častohlepnog časnika SS-a. Slučajnost pomaže pripremljenom umu, glasila je narodna mudrost koju je često koristio. Ipak, znao je da pojava Reinharda Heydricha u ovom trenutku i na ovom mjestu nikako nije mogla biti slučajnost. U trenutku je u svojoj glavi odbacio prvobitni plan koji je tako pažljivo pripremio, odlučio improvizirati i usmjerio svu svoju pažnju prema njemu. U glavi mu je sijevalo. Novi plan kao da se stvarao sam od sebe. Kao da ga je nešto navodilo u novom smjeru, koji je istovremeno bio vrlo opasan ali sa izgledima da donese sjajan rezultat.

"Meine Herren, bitte, sjednite" hladno ih je pozvao Darre.

"Pretpostavljam da znate Gruppenfuhrera Heydricha, šefa naše Sigurnosne policije", predstavio je svog pratioca.

"Na inzistiranje našeg dragog Fuhrera, sudjelovati ću na ovom sastanku. Želim čuti informacije koje ima kapetan Schepke", ubacio se Heydrich, očito svjestan svoje pozicije i reputacije, koja je bila daleko moćnija od Darreove.

"Isto tako, ovdje sam da bih vam prenio podršku Reichfuhrera Himmlera za vašu ekspediciju".

Pogledom je strijeljao prisutne.

"Nadam se da vam naša organizacija može ponuditi pomoć i dodatni poticaj a kako bi se stvari pomakle sa mrtve točke na kojoj smo sada".

Iza njegovih riječi izbijala je ledena oštrica prijetnje koja je bila usmjerena na svu trojicu.

"Na kraju, drago mi je da vas vidim ovdje, Her Scheffer. Budite uvjereni da vaša žrtva za domovinu i Fuhrera nije i neće proći nezamijećena te da svi sa nestrpljenjem očekujemo uspješan završetak priprema i konačan polazak. Fuhrer i Reichfhurer osobno su me zamolili da interveniram u tom smjeru," nastavio je ledenim glasom.

"Koliko sam čuo imate sve potrebne dozvole za put. Da li postoje još neke prepreke da se nastavi sa pripremama?" upitao je Scheffera.

"Da, postoje, her Gruppenfuhrer", drhtavim je glasom odgovorio.

"Slušam" kratko je odvratio Heydrich.

"S obzirom na situaciju sa nesrećom koja se dogodila, izgubili smo financijsku podršku većine od naših financijera. Netko je proširio glasine da se ekspedicija otkazuje i većina se povukla. Proći će mjeseci ako ne i godina da ih ponovno sakupimo i privolimo da sudjeluju. Uz svu krizu koja se nazire, kako ona financijska tako i politička, nisam siguran da ću u tome uspjeti" nastavio je.

Heydrich ga je samo promatrao. Izvadio je tabakeru i pažljivo izabrao cigaretu i lagano podigao pogled prema Darreu. Lice mu je bilo kao isklesano iz kamena. Ovaj se, kao da ga je udario grom, istog trenutka, uhvatio za džep, izvadio šibice i drhtavim rukama izvadio jednu. Trebalo mu je da tri puta povuće šibicu preko papira za paljenje dok konačno nije uspio. Plamen je drhtao pred Heydrichovim licem zajedno sa rukom koja je držala upaljenu šibicu. SS-ovac je primakao cigaretu plamenu i pripalio je. Uputio je Darreu prijezriv pogled, otpuhnuo prvi dim i okrenuo se prema Ernstu.

"Smatrajte to riješenim Her Schefer. Većina članova ekspedicije su pripadnici SS-a. Oni koji to nisu, ili će to postati ili ćete ih zamijeniti našim ljudima. SS po direktnom naređenju Fuhrera postaje jedini financijer i organizator ekspedicije sa Vama na čelu. Vrijeme je da se stvari postave na svoje mjesto i da se to već jednom pokrene. Fuhrer i Reich ne mogu više čekati igrarije financijaša i političara. SS preuzima cijeli projekt i  slobodni ste nastaviti sa pripremama. Mišljenja smo da Vam je tri mjeseca dovoljno. Alles klar?" upitao je Heydrich.

"Jahvohl mein Gruppenfuhrer", ispalio je Scheffer kao iz topa.

"Krećemo sa pripremama iz ovih stopa. Prenesite moje iskrene zahvale Reichfuhreru i Fuhreru osobno. Nećemo vas razočarati! Heil
Hitler!"

"Drago mi je da smo uspjeli pronaći riješenje za sve probleme koji nam stoje na putu Herr Scheffer. Od danas ćete sva izvješća, pitanja, probleme i sve ostalo donositi u moj ured. Preko mene odgovorni ste direktno Reichsfuhreru Himmleru i samom Fuhreru. Jasno?"

Nije sačekao da ovaj pokuša odgovoriti.

"Možete ići. Heil Hitler" zlobno se nacerio i pogledao prema Darre-u koji je očito ovdje bio samo figura, kulisa. Jasno je bilo da je Heydrich preuzeo igru u svoje ruke a sa njim nije bilo za šaliti se. Svi su ustali i oštro salutirali, uključujući i Darrea.

"Vi ostajete još malo Herr Hauptsturmfuhrer" pogledao je Wolffa koji je morao pogledati kroz njega prema zidu, a kako bi uspio odagnati strah koji je počeo osjećati. Situacija se u tren oka izokrenula. Sada se on osjećao kao lovina.

"Nas dvojica još nismo gotovi".

Schaffer, Bruno i Daree udaljavali su se od stola prema vratima. Wolff je stajao u stavu mirno i pokušavao staviti strah pod kontrolu. Ponovno ga je osjećao kako mu se poput velike mačke koja zabija kandže u njegovu kralježnicu, nezadrživo penje prema glavi i pokušava ga preuzeti. Heydrich ga je netremice promatrao.

Tamo gdje na kraju nije bilo upitnika odlučio je ne reagirati i odbacivati sve komentare koji su mu se pojavljivali u glavi. To je bio dio njegove obuke kao kontraobavještajca a i Angelika mu je jednom spomenula da i Vril koristi sličnu tehniku. Isto tako zamišljao je da je Marija sa njim i da ga štiti na neki način svojim prisustvom. Napeta tišina parala je prostor između dvojice SS ovaca koji su sjedili jedan nasuprot drugom.

"Ono što sam čuo o Vama i ono što sam do sada vidio, podudara se. Čini mi se da je pred Vama odlična karijera u SS-u." nastavio je Heydrich i dalje pomno promatrajući način na koji će Wolff reagirati.

"Naravno, ukoliko Vaši postupci i izbori budu u skladu sa ciljevima kojima svi zajedno težimo."

Ponovno je napravio podužu stanku. Izgledalo je kao da ga ispituje, kao da traži pukotinu u Wolffovom stavu. To je za Wolffa bilo odlično. Dobivao je vremena da se koncentrira na disanje, na svoje unutrašnje procese, da se stabilizira i oporavi od početnog šoka.

"Pozvao sam Vas ovdje po naređenju samog Reichfuhrera. Očito se i njemu zapeli za oko", nastavio je.

"A i ovo što ja vidim samo potvrđuje da je njegova zainteresiranost za Vas potpuno opravdana."

Wolff je sve više i više ulazio u situaciju i postajao sve koncentriraniji, čula su mu sve bolje radila a u glavi se stanje smirivalo. Počeo je sve čišće i jasnije čuti što mu ovaj stvarno govori. Na samo izgovorene riječi, već i skrivena značenja, naglašavanje, zamke, provokacije i manipulacije.

"Isto tako i do mene su došle neke informacije da postoje neke sile kojima je u interesu da ova ekspedicija propadne i prije polaska".

Ponovno duža stanka.

"Što Vi znate o tome, kapetane?" upitao ga je.

"Mogu ih potvrditi Herr Gruppenfuhrer," naoko mirno je potvrdio, bespomoćno gledajući kako mu ovaj sve više ograničava manevarski prostor.

Staza je bila sve uža i uža, ali je i dalje imao osjećaj da vodi u dobrom smjeru.

"Imate li kakve konkretne dokaze za to, kapetane?"

Heydrich je podigao obrvu i prostrijelio ga pogledom.

"Nein" kratko je odgovorio.

"Sve što mogu reći jest da sam u nekim razgovorima dobio takav osjećaj," nastavio je.

"Sa kime ste razgovarali kad vam se pojavio taj osjećaj?" upitao ga je Heydrich.

Očni kapci su mu se lagano suzili. Wolffu se učinilo kao da ga je nanišanio. Morao je jasno odgovoriti na ovo pitanje. Heydrich ga je vrlo brzo stjerao u kut iz kojeg je mogao izići samo otvorenih karata. Sve ostalo vodilo je prema tome da nepovratno izgubi mogućnost stjecanja povjerenja ovog čovjeka. A to bi ga moglo dovesti u situaciju da izgubi i glavu. Nije mogao nazad.

"Nakon nesreće u kojoj je stradala gđa. Scheffer. Admiral Canaris kao da je jedva dočekao da se ekspedicija odgodi. Dapače, da se u potpunosti otkaže", odgovorio je polako vagajući svaku riječ.

Na sam spomen Admirala, Heydrichove su se zjenice raširile. Zadobio je njegovu pažnju pa je nastavio.

"Isto tako, Admiral je meni osobno nekoliko puta izrečito rekao da zaboravim na tu ekspediciju. Zajedno sa činjenicom da je vijest o otkazivanju ekspedicije vrlo brzo došla i do domaćih a pogotovo inozemnih financijera, vodi me zaključku da je on taj koji je za to odgovoran."

Heydrich ga je i dalje pažljivo promatrao.

"Također, način na koji se cijeli Abwehr odnosio prema toj ekspediciji, dala mi je naslutiti da nitko tamo nije ozbiljno zainteresiran da se to i provede."

Posljednja rečenica nije kod Heydricha izazvala nikakvu vidljivu reakciju, što je Wolffa navelo na zaključak da je njegov interes ipak bio povezan sa Canarisom a ne sa samom službom. Uostalom, riba uvijek smrdi od glave. Odlučio je dodati i osobnu notu cijeloj priči.

"Moram priznati da sam i ja osobno želio da ne sudjelujem u tome".

Heydrich je podigao obrvu.

"Vi?" upitao je, vidljivo iznenađen otvorenošću i hrabrošću koju mu je Wolff servirao.

"Da, herr Gruppenfuhrer", brzo je progutao knedlu, svojski se trudeći da ovaj to ne primijeti.

Igrao je opasnu igru sa opasnim protivnikom.

"U početku mi nije bilo jasno što je cilj te ekspedicije i kako se ja kao kontraobavještajac uklapam u to. Isprva mi se činilo da mogu bolje poslužiti na nekom drugom mjestu sa nekim drugim zadatkom. Tek poslije su mi stvari postajale jasnije i ispod službene verzije ekspedicije".

"Da? A što vi mislite da je ispod službene verzije?" upitao ga je Heydrich ponovno pokazujući zanimanje.

Wolff je polagano pleo mrežu u koju je namjeravao uhvatiti vrlo opasnog predatora.

"Proučavajući područje, kulturu i običaje, došao sam u kontakt sa nekim knjigama koje opisuju zanimljive stvari, zanimljive tehnike čovjekova unutrašnjeg usavršavanja koje su mi se učinile korisne za daljnji razvoj naše Arijevske rase. Sve više vjerujem da se tamo kriju naši korijeni i da povratkom tim korijenima možemo osigurati dodatnu prednost pred našim neprijateljima. Vanjskim i unutarnjim. Na kraju, pronašao sam da u regiji postoje izrazite simpatije prema našem pokretu i da geostrateški, to područje može biti odlično uporište na drugom kraju svijeta", odgovorio je.

"Uostalom, i British Raj (Indija) dolje je niz stepenice" dodao je teatralno.

Heydrich ga je i dalje pažljivo slušao i promatrao.

"Zanimljivo razmišljanje, kapetane. I kakav je sada vaš stav o ekspediciji?" upitao je.

"Potpuno se promijenio. Sada mislim da je od velike važnosti za naš pokret, zemlju, narod i Fuhrera. I želim učiniti sve što mogu kako bih pomogao da se ona uspješno završi",  nastavio je Wolff.

"Da, da", ubacio se Heydrich, "ponekad, nama operativcima i pragmatičarima, pobjegne viši smisao zadatka koji dobijemo od našeg Fuhrera. Zato je važno da sva naređenja ispunimo bez pogovora i bez upliva osobnih interesa i preferencija, ja?"

"Naravno, Herr Gruppenfuhrer." potvrdio je.

"Naravno" kimnuo je Heydrich glavom.