Rudolf Steiner - Utjecaji Lucifera i Ahrimana - Ljudska odgovornost za Zemlju - Predavanje I

Da bi objasnio na što tu mislim, moram vam dati neku vrstu povijesnog pregleda o sasvim dugom periodu ljudske povijesti. Iz različitih izjava koje su bile dane ovdje i koje ćete također naći u nekima od mojih predavanja, znate da početak našeg modernog vremena moramo smjestiti u sredinu petnaestog stoljeća. Uvijek smo nazivali ovaj period — u kojem smo stvarno na početku — peta post-atlantska epoha. On je zamijenio grčko-latinsku epohu, koju računamo od sredine osmog stoljeća prije Krista do sredine petnaestog stoljeća; i dalje unatrag, imamo egipatsko-kaldejsku epohu. Ovo sam samo naznačio tako da možete zapamtiti gdje, u cjelinu ljudske evolucije, smještamo epohu u kojoj osjećamo da sami stojimo kao moderni ljudi. Sada znate da se na kraju prve trećine grčko-latinske epohe, dogodio Misterij na Golgoti. I sa mnogo različitih aspekata mi smo oblikovali što se zaista dogodilo za ljudsku evolucije kroz Misterij na Golgoti, u stvari za cijelu evoluciju na Zemlji. Danas, u ovaj opći povijesni pregled, smjestiti ćemo razne stvari vezane za čovječanstvo koje su povezane s ovim Misterijem. S obzirom na ovo, pogledajmo unatrag u daleko ranija vremena, recimo, u doba oko početka trećeg milenija prije Krista. Svjesni ste kako malo je rečeno u vanjskoj povijesnoj tradiciji o ovoj ranoj evoluciji ljudske rase na Zemlji. Znate, također, kako vanjski dokumenti ukazuju na Aziju, na Orijent. Iz mnogo antropozofskih izvora, vi ćete saznati da što dalje idemo natrag u evoluciju čovječanstva, više nalazimo razlika u konstituciji ljudske duše, i da je nešto kao drevna, originalna mudrost temelj cijele evolucije čovječanstva. Vi znate, nadalje, da su određene tradicije drevne mudrosti o čovječanstvu bile sačuvane u zatvorenim, tajnim krugovima, sve do u devetnaesto stoljeće.

One su čak sačuvane i u našem vlastitom vremenu — ali nisu, većim dijelom, uopće vjerno. Kada današnji čovjek uči da sazna nešto od originalne mudrosti, on je zapanjen dubinama stvarnosti na koje ono ukazuje. Ipak u smjeru proučavanja kojima težimo mnogo godina, pokazalo se da ovo široko rasprostranjeno učenje mudrosti drevnih vremena mora uvijek biti uspoređivano sa razumijevanjem života i svijeta koje je bilo u posjedu starog hebrejskog naroda i dosezalo potpuno drugačiji karakter. Sa određenom pravednošću široko rasprostranjena izvorna mudrost je opisivana kao poganstvo, poganski element, i ovome je suprotstavljen hebrejski, židovski element. Od vanjskih tradicija i literature svjesni ste kako je kršćanski element tada izniknuo iz židovskog. Već možete zaključiti iz ovih vanjskih činjenica koje vas molim da imate na umu, naime, da je bilo esencijalno u evoluciji čovječanstva, suočavanje drevnog poganskog elementa i njegove mudrosti sa židovskim elementom iz kojeg se djelomično razvilo kršćanstvo, u svim događajima. Iskonsko poganstvo ili poganska mudrost u cjelini nije bila određena da ima potpuni utjecaj na daljnju evoluciju čovječanstva. I sada mora niknuti pitanje: Zašto je morala drevna poganska mudrost, koja je u mnogim pogledima tako predivna, iskusiti novu formu, transformaciju, kroz judaizam i kršćanstvo? Ovo se pitanje neizbježno pojavljuje. Odgovor je dan za inicijacijsku mudrost samo kroz veoma, veoma tešku činjenicu, kroz događaj koji se dogodio daleko u Aziji na početku trećeg milenija pretkršćanske ere. Vidovito gledanje unatrag nalazi da se tamo dogodilo utjelovljenje nadčulnog bića, baš kao u događaju na Golgoti kada se dogodilo utjelovljenje nadčulnog Kristova bića u čovjeku Isusu iz Nazareta. Utjelovljenje koje se dogodilo na početku trećeg milenija prije Krista je iznimno teško za pratiti, čak i znanošću vidovnjaštva, inicijacije. Ono je čovječanstvu dalo nešto od iznimnog sjaja, imajući oštar efekt. Što je ono dalo čovječanstvu, bila je u stvari, iskonska mudrost.

Gledano izvana, netko može reći da je to bila mudrost koja prodire duboko u stvarnost; hladna, bazirana čisto na idejama, malo protkana s osjećajima. Stvarna unutarnja priroda ove mudrosti može biti se prosuditi jedino idući natrag do inkarnacije koja se dogodila u Aziji početkom trećeg pretkršćanskog milenija. Otkriveno je retrospektivnom vidovitom zurenju da je ovo bila stvarna ljudska inkarnacija luciferske snage.
I ova inkarnacija Lucifera u čovječanstvu, koja je na određeni način bila postignuta, bila je porijeklo široko rasprostranjene drevne mudrosti bazirane na trećoj post-atlantskoj civilizaciji. Bio je također i efekt zadržavanja, čak i u grčkim vremenima, široko rasprostranjenog kulturnog impulsa koji je bio izveden od azijatskog, luciferskog ljudskog bića. Luciferska mudrost bila je krajnja dobrobit za čovjeka u toj epohi evolucije — na određeni način briljantna, prilagođena različitim ljudima i rasama među kojima je bila raširena. Jasno se prepoznaje kroz cijelu Aziju, zatim u egipatskoj civilizaciji, babilonskoj civilizaciji i čak i u grčkoj kulturi. Sve što je bilo moguće za čovječanstvo tog vremena u mislima, u oblasti poezije, u djelima, bilo je na izvjestan način određeno kroz ulazak luciferskog impulsa u ljudsku civilizaciju.

Bilo bi, naravno, iznimno sitničavo da želimo reći: To je bila inkarnacija Lucifera, dakle moramo bježati od toga! Zbog ovakve sitničavosti netko bi mogao i bježati od ljepota i veličine koja je došla u čovječanstvo od ove luciferske struje, jer plodovi grčke kulture sa svom svojom ljepotom, nastavljaju se, kako već rekoh, na ovu struju evolucije. Sve gnostičke misli koje su postojale u vrijeme Misterija na Golgoti, impresivna mudrost koja prosipa svjetlo duboko u kozmičku stvarnost — cijelo gnostičko znanje bilo je inspirirano impulsom koji je stigao od luciferskih snaga. Ne može se reći da su gnostičke misli prema tome pogrešne; može ih se samo okarakterizirati da su prožete luciferskim snagama.
Poslije, znatno više od dvije tisuće godina poslije luciferskog utjelovljenja, dolazi Misterij Golgote. Moglo bi se reći da su ljudi između kojih se širio impuls Misterija na Golgoti još uvijek bili prožeti u svom mišljenju i osjećanju sa onim što je došlo sa impulsom Lucifera. I sada je ušao u evoluciju civiliziranog čovječanstva potpuno drugačiji impuls, impuls koji je došao od Krista. Često smo govorili o tome što ovaj Kristov impuls znači unutar civiliziranog čovječanstva. Krist-impuls — danas ću ovo samo dotaći — je uzet od srca i umova koje sam upravo okarakterizirao. Moglo bi se reći da je on zasjao u svemu najboljem što je čovjeku došlo od Lucifera. I u prvim kršćanskim stoljećima, čovjek je razumio Krista kroz ono što je dobio od Lucifera. S ovim stvarima se treba suočiti bez predrasuda; inače nije moguće stvarno razumjeti poseban način na koji je primljen Kristov impuls u prvim stoljećima naše ere.

Kako je luciferski impuls počinjao sve više iščezavati, ljudi su sve manje i manje bili sposobni apsorbirati Kristov impuls na pravi način. Razmislite koliko je toga postalo materijalističko tijekom modernih vremena. Ali ako se upitate što je posebno postalo materijalističko, morate primiti odgovor: veliki dio moderne kršćanske teologije. Jer to je jednostavno najveći materijalizam kojem je veći dio moderne kršćanske teologije podlegao kada više ne vidi Krista u čovjeku Isusa iz Nazareta. Ona vidi jedino ljudsko biće, ‘prostog čovjeka iz Nazareta’, čovjeka koga se može razumjeti ako se samo malo podigne svijest na neku vrstu višeg razumijevanja. Što se više čovjeka iz Nazareta može gledati kao obično ljudsko biće, onog koje pripada rangu ostalih ljudskih osobnosti, bolje se zadovoljava određeni materijalistički trend moderne teologije. Nadčulni element događaja na Golgoti, moderna teologija je voljna prepoznati malo, veoma malo.
Impulsi koji ulaze u čovječanstvo iz luciferskog izvora postepeno tonu u dušu. U drugu ruku, međutim, drugi impuls, kojeg zovemo ahrimanski, raste sve jače i jače u modernim vremenima. Postati će povećano jak u bliskoj budućnosti i u budućim vremenima. Ahrimanički impuls dolazi od nadčulnog bića različitog od bića Krista ili Lucifera. Jednako kao 'nadčulno' može se reći i 'podčulno', ali to ovdje nije bitno. Utjecaj ovog bića postaje posebno jak u petoj post-atlantskoj epohi. Ako pogledamo na zbrkano stanje posljednjih godina naći ćemo da je čovjek doveden u ove kaotične uvjete najviše kroz ahrimanske snage.

Baš kao što je bilo utjelovljenje Lucifera na početku trećeg pretkršćanskog milenija, i kao što je bilo utjelovljenje Krista u vrijeme Misterija na Golgoti, tako će biti i zapadno utjelovljenje ahrimanskog bića malo nakon našeg sadašnjeg zemaljskog postojanja, u stvari, u trećem postkršćanskom mileniju. Da bi formirali pravi koncept povijesne evolucije čovječanstva kroz otprilike 6000 godina, moramo shvatiti da na jednom polu stoji utjelovljenje Lucifera, u centru, utjelovljenje Krista, i na drugom polu ahrimansko utjelovljenje. Lucifer je moć koja u čovjeku komeša sve fanatičko, sve lažne mistične sile, sve što ima fiziološku tendenciju dovesti krv u nered i da digne čovjeka gore i van sebe. Ahriman je snaga koja čini čovjeka suhim, prozirnim, sitničavim — okoštava ga i dovodi praznovjerje u materijalizam. I prava esencijalna priroda i biće čovjeka je nastojanje da se zadrži u balansu između sila Lucifera i Ahrimana; Kristov impuls pomaže sadašnjem čovječanstvu uspostaviti tu ravnotežu.

Dakle ova dva pola — luciferski i ahrimanski —stalno su prisutni u čovjeku. Gledano povijesno, nalazimo da je Lucifer bio nadmoćan u određenim strujama kulturnog razvoja u pretkršćanskom dobu i to se nastavilo u prvim stoljećima naše ere. Na drugoj strani ahrimanski utjecaj je na djelu od sredine petnaestog stoljeća i jačati će sve dok se ne dogodi stvarna inkarnacija Ahrimana unutar Zapadnog društva. Karakteristično je za ove stvari da su pripremljene dugo unaprijed. Ahrimanske sile pripremaju evoluciju čovječanstva na takav način da može pasti kao plijen Ahrimana kada se pojavi u ljudskom obliku unutar Zapadne civilizacije — teško onda da će se zvati ‘civilizacija’ u našem smislu — kao kada se jednom Lucifer pojavio u ljudskom obliku u Kini, kao kada se Krist jednom pojavio u ljudskom obliku u Maloj Aziji. Nije od koristi danas davati sebi iluzije o ovim stvarima. Ahriman će se pojaviti u ljudskom obliku i jedino je pitanje, kako će čovječanstvo biti pripremljeno. Da li će mu njegova priprema osigurati kao sljedbenike cijelo čovječanstvo koje danas zove sebe civiliziranim, ili će naći čovječanstvo koje može pružiti otpor. Uopće ne pomaže ako se netko prepusti iluzijama. Ljudi današnjice bježe od istine, i ne može im se dati u nepatvorenom obliku jer će je ismijati i rugati se. Ali ako im se da kroz „Trostruki socijalni organizam” kako se sada pokušava, ni tada je neće imati — ne većina, u svakom slučaju. Činjenica da ljudi odbijaju ove stvari je samo jedno od sredstava koje ahrimanske sile mogu koristiti i koje će dati Ahrimanu najveću moguću sljedbu kada se pojavi u ljudskom obliku na Zemlji. Ova nepažnja prema najznačajnijim istinama je točno ono što pravi Ahrimanu najbolji most do uspjeha njegove inkarnacije. I ništa nam neće pomoći da nađemo pravu poziciju s obzirom na ulogu koju igra Ahriman u ljudskoj evoluciji osim nepristranog proučavanja sila kroz koje ahrimanski utjecaj djeluju, kao i učenja da znamo sile kroz koje će se čovječanstvo naoružati protiv kušnji i zastranjenja. Iz ovog razloga danas ćemo dati brzi pregled na razne stvari koje bi gajile podršku Ahrimana i koje će ahrimanske snage, radeći iz nadčulnih svjetova kroz ljudski um ovdje dolje, posebno upotrijebiti da naprave svoju sljedbu što je moguće brojnijom.

Jedno od sredstava je ovo — da nije shvaćeno koji je za čovjeka pravi značaj određene vrste misli i pojmova koji dominiraju u moderna vremena. Znate, zaista, koja je velika razlika između načina na koji čovjek osjeća sebe da je unutar cijelog kozmosa u doba Egipćana, recimo, i čak i u vrijeme Grčke, i kako se osjeća od početka modernog doba, od kraja Srednjeg vijeka. Predočite sebi učenog drevnog Egipćanina. On je znao da se njegovo tijelo ne sastoji samo od sastojaka koji postoje ovdje na Zemlji i koji su utjelovljeni u životinjskom carstvu, biljnom carstvu, mineralnom carstvu. On je znao da su sile koje je vidio gore u zvijezdama, radile u njegovom biću kao čovjeku; osjećao se kao član cijelog kozmosa. Osjećao je cijeli kozmos ne samo pun života, već produhovljen i prožet duhom; u njegovoj svijesti živjelo je nešto od duhovnih bića kozmosa, od duševne-prirode kozmosa i njegovog života. Sve ovo je bilo izgubljeno u tijeku kasnije ljudske povijesti. Danas čovjek zuri sa svoje zemlje gore u zvjezdani svijet i za njega on je ispunjen sa zvijezdama stajaćicama, suncima, planetima, kometima, i tako dalje. Ali sa kojim sredstvima on ispituje sve što gleda dolje na njega iz svemira? On ispituje s matematikom, s znanošću o mehanici. Što leži oko zemlje ukradeno je od duha, ukradeno od duše, čak i od života. To je u stvari veliki mehanizam, da bi bio shvaćen uz pomoć matematičkih, mehaničkih zakona. Uz pomoć ovih matematičkih, mehaničkih zakona shvaćamo je veličanstveno! Učenik znanosti duha je bez sumnje upravo onaj koji cijeni postignuća Galilea, Keplera i ostalih, ali ono što ulazi u ljudsko razumijevanje i svijest kroz načela ovih velikih duhova ljudske evolucije samo pokazuje svemir kao veliki mehanizam.
Što to znači otkriveno je samo onom tko može shvatiti čovjeka u potpunoj prirodi. Predstaviti svemir kao mehanizam koji se može shvatiti i proračunati matematičkim formulama je veoma dobro za astronome i astrofizičare. To je ono što će zaista čovjek vjerovati u vremenu od jutarnjeg buđenja pa dok ponovno ne ide spavati navečer. Ali u onim nesvjesnim dubinama koje ne doseže svojom dnevnom sviješću ali koje ipak pripadaju njegovoj egzistenciji i u kojima živi između padanja u san i buđenja, nešto sasvim različito u vezi svemira utječe u njegovu dušu. Tamo u ljudskoj duši živi znanje koje, iako nepoznato budnoj svijesti, ipak je prisutno u dubinama i karakteru duše — znanje o duhu, o životu duše, o životu u kozmosu. I premda pri svojoj budnoj svijesti čovjek ne zna ništa što se zbiva u prisnoj vezi s duhom, dušom i životom svemira dok on spava — u duši su te stvari tu; žive unutar nje. I mnogo toga od velikog razdora što moderni čovjek osjeća je izvedeno iz nesklada između onog što duša proživljava i što budna svijest priznaje kao koncept svijeta.

I što cijeli duh i smisao antropozofske znanosti duha govori o ovim stvarima? On kaže: Ono što su ideje Galilea, Kopernika, donijele čovječanstvu veliko je i moćno, ali nije apsolutna, ni u kojem smislu apsolutna istina. To je jedan aspekt svemira, jedna strana s određenog stajališta. To je samo izraz arogancije modernog čovjeka da ljudi danas kažu: “Ptolomejev sustav svijeta — djetinjatost; to je ono što su ljudi imali dok su bili još djeca. Napravili smo tako velike korake — pravo ‘do zvijezda’ i to je ono što danas uzimamo kao apsolutno.” To je toliko malo apsolutno koliko je i Ptolomejev sustav bio apsolutan, to je jedan aspekt. Jedino ispravno gledanje — prema znanosti duha — je shvatiti da sve što je prihvaćeno samo na način kao svijet matematike, samo svijet shematizma mehaničkog reda, ne daje čovjeku apsolutnu istinu o svemiru, već iluzije. Iluzije su neophodne jer čovječanstvo prolazi kroz različite oblike obrazovanja na različitim nivoima evolucije. Za moderno obrazovanje mi trebamo ove iluzije o matematičkoj prirodi svemira, moramo ih stjecati, ali moramo znati da su to iluzije. A ponajviše su iluzije kada ih prenosimo u naše dnevno okruženje, kada, u suglasju s atomskim ili molekularnim teorijama, mi čak nastojimo kreirati neku vrstu astronomije za sastojke zemlje. Pravi stav prema cijeloj modernoj znanosti, ukoliko razmišlja na ovaj način, prepoznati će to znanje kao iluziju.
Sada, u cilju da njegova inkarnacija dobije najprofitabilniji oblik, to je od krajnjeg interesa za Ahrimana da ljudi trebaju usavršavati sebe u svoj iluzornoj modernoj znanosti, ali bez da znaju da je to iluzija. Ahriman ima najveći moguć interes u podučavanju ljudi matematici, ali ne i podučavanju da je matematičko-mehanički koncept svemira samo iluzija. On je iznimno zainteresiran da donese ljudima kemiju, fiziku, biologiju i tako dalje, kako se danas predstavljaju u svim svojim izvanrednim efektima, ali on je zainteresiran da uvjeri čovjeka da vjeruje da su to apsolutne istine, ne da su to samo točke gledišta, kao fotografije s jedne strane. Ako fotografirate stablo s jedne strane, to može biti korektna fotografija, ipak ona ne daje sliku cijelog stabla. Ako ga fotografirate s četiri strane, možete u svakom slučaju dobiti ideju o njemu. Da bi prikrio od čovječanstva da u modernoj intelektualističkoj, racionalističkoj znanosti sa dodatkom praznovjernog empirizma imamo posla sa velikom iluzijom, obmanom — da čovjek to ne prepozna je od najvećeg mogućeg interesa za Ahrimana. To bi za njega bilo trijumfalno iskustvo ako bi znanstveno praznovjerje koje danas drži sve krugove i po kojem ljudi čak žele organizirati društvenu znanost, bilo dominantno u trećem mileniju. On bi imao najveći uspjeh ako bi mogao doći kao ljudsko biće u Zapadnu civilizaciju i naći znanstveno praznovjerje.

Ali tražim od vas da ne vučete krive zaključke od ovog što sam upravo rekao. Bio bi pogrešan zaključak da treba izbjeći današnju znanost; to je zaista najbrži zaključak koji se može izvući. Mi moramo upoznati znanost; moramo dobiti egzaktno znanje o svemu što dolazi iz ovog pravca — ali sa punom sviješću koju primamo kao iluzorni aspekt, iluziju neophodnu za naše obrazovanje kao ljudi. Mi se ne štitimo od Ahrimana sa izbjegavanjem moderne znanosti, već sa učenjem da znamo njen karakter. Jer moderna znanost nam daje vanjsku iluziju svemira, i mi trebamo ovu iluziju. Nemojte misliti da je ne trebamo. Moramo je samo popuniti sa sasvim druge strane sa aktualnom stvarnošću dobivenom kroz duhovno istraživanje, moramo se podići iz iluzornog karaktera do prave stvarnosti. Naći ćete reference u mnogim mojim predavanjima za ovo što vam danas govorim, i vidjeti kako je svugdje bilo traženo da se uđe potpuno u znanost našeg vremena, ali da se sve podigne u sferu gdje se može vidjeti njena stvarna vrijednost. Ne možete se željeti riješiti duge jer znate da je iluzija svijetla i boje! Nećete je razumjeti ako ne shvatite njen iluzorni karakter. Ali to je baš isto sa svime što vam moderna znanost daje kao sliku svemira, daje samo iluzije i to mora biti prepoznato. Pomoću obrazovanja kroz iluzije dolazi se do stvarnosti. Ovo, dakle, predstavlja jedno od sredstava koje koristi Ahriman da bi njegova inkarnacija bila što efikasnija — držanje čovjeka natrag u znanstvenom praznovjerju.

Drugo sredstvo koje koristi je da raspiruje emocije koje dijele ljude u manje grupe — grupe koje se uzajamno napadaju. Trebate samo pogledati na sve sukobljene strane koje danas postoje, i ako ste bez predrasuda prepoznat ćete da se objašnjenje ne može naći samo u ljudskoj prirodi. Ako iskreno pokušate objasniti ovaj takozvani Svjetski rat kroz ljudski nesklad, onda ćete uvidjeti da ono što nalazite u fizičkom čovječanstvu to ne može tako objasniti. Ovdje je očito da su „nadčulne” snage, ahrimanske snage, na djelu. Ove ahrimanske snage rade, u stvari, gdje god se pojavi nesklad između grupa ljudi. Sada se pojavljuje pitanje na kojem je osnovu najviše temeljeno ovo što razmatramo?

Nastavimo s vrlo karakterističnim primjerom. — Moderni proletarijat ima svog Karla Marxa. Promatrajmo pobliže kako su se doktrine Karla Marxa proširile unutar proletarijata, sa marksističkom literaturom dosežući praktično nemjerljive proporcije. Naći ćete sve metode naše današnje znanosti korištene u knjigama; sve je strogo dokazano, tako strogo dokazano da su mnogi ljudi, za koje se nikad ne bi pretpostavilo, pali kao žrtve marksizma. Koja je bila stvarna sudbina marksizma? Prvo se širio, kao što znate, unutar proletarijata i bio čvrsto odbačen od sveučilišne znanosti. Danas već ima dosta sveučilišnih znanstvenika koji su se okrenuli prepoznavanju marksističke logike. Oni su joj se okrenuli jer je njena literatura dokazala da su njeni zaključci u izvrsnom skladu, da se sa stajališta moderne znanosti marksizam može prilično čisto dokazati. Krugovi srednje klase nažalost nisu imali Karla Marksa koji bi za njih dokazao suprotno; jer baš kao što netko može dokazati ideološki karakter prava, morala, i tako dalje, teoriju viška vrijednosti i materijalističko povijesno istraživanje sa stajališta marksizma, tako je i moguće dokazati upravo suprotno. Srednje klase, buržoaski-Marx bio bi u mogućnosti potpuno dokazati upravo suprotno sa potpuno istom metodom. Nema nikakva varanja i podvale u vezi toga; dokaz bi bio ispravan.

Odakle ovo dolazi? Proizlazi iz činjenice da današnje ljudsko razmišljanje, sadašnji intelekt, leži u sloju bića koji ne doseže dolje do stvarnosti. Prema tome netko može dokazati nešto prilično striktno, i također dokazati suprotno. Danas je moguće u jednu ruku dokazati duhovnost a u drugu materijalizam. I ljudi se mogu prepirati sa jednako dobrih stajališta jer je današnji intelektualizam gornji sloj realnosti i ne ide dolje u dubinu bića. Ista stvar je i sa stranačkim mišljenjima. Čovjek koji ne gleda dublje već jednostavno dopušta da bude prihvaćen u određeni stranački krug — zbog svog obrazovanja, nasljeđa, životnih okolnosti i države — prilično iskreno vjeruje — ili tako misli — u mogućnost dokazivanja načela stranke u koju je bio uvučen, kako kaže. I onda — onda raspravlja s nekim drugim tko je bio uvučen u drugu stranku! I on je u pravu koliko i onaj drugi. Ovo dovodi do kaosa i konfuzije u čovječanstvo koji će sve više rasti ako to ljudi ne uvide. Ahriman koristi ovu konfuziju da bi pripremio trijumf svoje inkarnacije i da bi vodio ljude sa sve većom silom u ono što im je teško shvatiti — naime, to da sa intelektualnim ili modernim znanstvenim razmišljanjem danas, netko može nešto dokazati i jednako dobro dokazati i suprotno. Stvar je na nama da sve može biti dokazano i iz tog razloga da ispitujemo dokaze postavljene danas ispred znanosti. Samo je u prirodnoj znanosti da je stvarnost prikazana činjenicama; ni na jednom drugom polju ne mogu se smatrati intelektualni dokazi valjanima. Jedini način za izbjeći opasnosti koja prijeti ako netko prihvati mamac Ahrimana i njegovu želju da uvodi ljude sve dublje u ove stvari, je shvatiti kroz antropozofsku znanost duha da se ljudsko znanje mora tražiti u sloju dubljem od onog gdje se pojavljuje valjanost naših dokaza.

I tako, da bi kreirao neslaganja, Ahriman također koristi ono što se razvija iz starih naslijeđenih uvjeta koje je čovjek stvarno prerastao u petoj post-atlantskoj epohi. Ahrimanske snage koriste sve što je proizašlo iz starih naslijeđenih uvjeta da bi postavio ljude jedne protiv drugih u suprotstavljene grupe. Sve što dolazi iz starih različitosti porodice, rase, plemena, ljudi, koristi Ahriman da izazove zbunjenost. „Sloboda za svaku naciju, čak i najmanju ...” Ove riječi lijepo zvuče. Ali čovjekove neprijateljske snage uvijek koriste lijepe riječi da bi donijeli konfuziju i da bi postigle stvari koje Ahriman želi postići za svoju inkarnaciju.

Ako se pitamo: Tko diže nacije jednu protiv druge? Tko podiže pitanja koja upravljaju čovječanstvom danas? — odgovor je: Ahrimanska obmana koja se odvija u ljudskom životu. I na ovom polju čovjek lako dopušta da ga se obmane. Oni se ne žele spustiti u niže slojeve gdje se stvarnost može naći. Jer, vidite, Ahriman vješto priprema svoj cilj unaprijed; čak od Reformacije i Renesanse, u modernoj civilizaciji iskrsnuli su ekonomisti kao predstavnici vladajuće vrste. Ovo je stvarna povijesna činjenica. Ako se vratite u drevna vremena, čak i u ona koja sam danas okarakterizirao kao luciferska — tko su tada bili vladajuća vrsta? Posvećenici. Egipatski faraoni, babilonski vladari, azijski vladari — bili su posvećenici. Onda je iskrsnuo svećenički tip kao vladari i svećenici su zbilja vladali sve do Reformacije i Renesanse. Od tog vremena upravljaju ekonomisti. Vladari su u stvari samo majstori za sve, sluge ekonomista. Ne bi se smjelo misliti da su vladari modernih vremena išta drugo osim sluge ekonomista. I sve što je rezultiralo putem zakona i pravde — trebate samo pažljivo proučiti —jednostavno je posljedica onog što je ekonomski orijentirani čovjek mislio. U devetnaestom stoljeću „ekonomski” čovjek je prvi puta zamijenjen sa čovjekom koji misli u terminima bankarstva, i u devetnaestom stoljeću je po prvi puta kreirana financijska organizacija koja prekriva sve druge odnose. Moramo samo moći pogledati ove stvari i slijediti ih empirijski i praktično.

Sve što sam izjavio na drugom javnom predavanju ovdje (Socijalna budućnost, 25 listopad 1919) je duboko istinito. Samo bi mogao poželjeti da je praćeno u svim detaljima; tada bi se vidjelo koliko su fundamentalne ove stvari. Ali samo zbog toga što je došlo do vladanja čistog ‘simbola za čvrstu imovinu’ (to će reći, novca — citat iz predavanja), Ahrimanu je dan slijedeći esencijalni medij za obmanu čovječanstva. Ako ljudi ne shvate da prava država i organizam Duha moraju biti postavljeni nasuprot ekonomskog poretka kojeg prizivaju ekonomisti i banke, onda opet, kroz ovaj nedostatak svijesti, Ahriman će naći važan instrument za pripremu njegove inkarnacije. Njegova inkarnacija nesumnjivo dolazi, i ovaj nedostatak uvida će mu omogućiti da je pripremi trijumfalno. Ovakva sredstva mogu biti korištena od Ahrimana za određeni tip čovjeka. Ali postoji drugi tip — zaista su oba često pomiješana u jednoj osobnosti — i ovo također, iz drugog smjera, omogućava Ahrimanu lak put do uspjeha.
Sada je činjenica da u realnom životu, potpune greške nisu tako štetne kao polu- ili četvrt- istine. Potpune greške se brzo otvoreno vide, dok polu- i četvrt- istine obmanjuju ljude. Oni žive s njima, ove djelomične istine postaju uteg života i uzrokuju najstrašnija razaranja.

Danas ima ljudi koji ne razumiju jednostranost Galileo-kopernikanskog svijeta-koncepcije, ili koji barem ne vide njegov iluzorni karakter, ili su previše lagodni da bi ga propitivali. Upravo smo pokazali kako je to pogrešno. Ali danas također ima ljudi, bezbrojnih ljudi koji priznaju određene poluistine, vrlo značajne poluistine, i koji ne postavljaju pitanje čisto hipotetičke opravdanosti. To mnogima može izgledati čudno, to je jednako jednostrano kao i gledati svijet isključivo kroz evanđelja i odbaciti svaku drugu potragu u pravu stvarnost, kao što je gledati svijet sa stajališta Galilea i Kopernika, ili općenito od sveučilišne materijalističke znanosti. Evanđelja su dana onima koji su živjeli u prvim stoljećima kršćanstva, i vjerovati da evanđelja danas mogu dati cjelinu kršćanstva je jednostavno poluistina. To je prema tome također polu-greška koja nasamari ljude i prema tome, oprema Ahrimana najboljim sredstvima za postizanje cilja i trijumf njegove inkarnacije.

Koliko su brojni oni koji misle da govore iz kršćanske poniznosti, ali u stvarnosti iz užasne arogancije, kada kažu: „O, mi ne trebamo znanost duha! Prostost, jednostavnost evanđelja vodi nas onom što čovjek treba od vječnosti!” Izražena je strahovita arogancija, u većem dijelu, u ovoj očitoj jednostavnosti, koju dobro može iskoristiti Ahriman u smislu kako sam naznačio. Jer nemojte zaboraviti što sam objasnio na početku današnjeg predavanja, kako su u vrijeme gdje padaju evanđelja, ljudi još bili prožeti sa luciferskim impulsom u svojim mišljenjima, osjećajima i općenitim pogledima, i da su mogli razumjeti evanđelja sa određenom luciferskom gnozom. Ali shvaćanje evanđelja u ovom starom smislu danas nije moguće. Pravo razumijevanje Krista ne može se postići ako to samo počiva na evanđeljima, posebno u obliku u kojem je izrečeno. Danas nigdje ne postoji manje pravog razumijevanja Krista nego u različitim vjerama i konfesijama.

Evanđelja moraju biti produbljena sa znanošću duha ako želimo doći do stvarnog shvaćanja Krista. Nadalje je zanimljivo ispitivati odvojeno evanđelja i doći do njihovog pravog sadržaja. Prihvaćanje evanđelja onakvog kakvo je, kakvo bezbrojni ljudi danas prihvaćaju, i posebno kako se danas govori, to nije put do Krista; to je put od Krista. Stoga se konfesije sve više udaljavaju od Krista. Do kakve vrste Krist-koncepcije dolazi čovjek koji prihvaća Evanđelje i samo Evanđelje, bez dubine koju daje duhovna znanost? On dolazi naposljetku do Krista — ali to je najviše što može doseći samo kroz evanđelje. To nije stvarnost Krista, jer danas samo znanost duha može dovesti do toga. To do čega dovodi evanđelje je halucinacija Krista, stvarna unutarnja slika ili vizija, ipak samo slika. Evanđelje danas pruža mogućnost da se dođe do vizije Krista, ali ne i do stvarnosti Krista. To je upravo i razlog zašto je moderna teologija postala tako materijalistička. Teološki komentatori i tumači evanđelja pitali su se: Što treba napraviti s evanđeljem? Odlučili su da je po njihovom gledanju rezultat sličan onom što se dobije ispitivanjem slučaja Pavla ispred Damaska. I onda su ovi teolozi, koji bi trebali potvrditi kršćanstvo, ali ga u stvari podrivaju, rekli: Pavao je jednostavno bio bolestan, patio od živaca i imao je viziju ispred Damaska.

Bitno je da se kroz evanđelja može doći samo do halucinacije, do vizije, ali ne do stvarnosti; Evanđelje nam ne daje stvarnog Krista, već samo halucinaciju Krista. Pravog Krista treba danas tražiti kroz sve što se može dobiti od duhovnog znanja svijeta. Ti svi ljudi koji se zaklinju na evanđelje i odbijaju svaku vrstu stvarnog duhovnog znanja, od početka su u stadu Ahrimana kada se pojavi u ljudskom obliku u modernoj civilizaciji. Iz ovih krugova, od ovih članova konfesija i sekti koji odbijaju konkretno znanje stečeno duhovnim nastojanjima, cijele legije će se razviti u sljedbenike Ahrimana. Sada sve ovo počinje dolaziti u postojanje. To je tamo, to je na djelu u sadašnjem čovječanstvu i onaj tko govori danas čovjeku sa znanjem duhovne znanosti govori u njega, bez obzira govori li o socijalnim ili drugim pitanjima. On zna gdje leži neprijateljska sila, da oni žive nadčulno i da su ljudi njihove jadne obmanute žrtve. Ovo je poziv za čovječanstvo: „Oslobodite se svih ovih stvari koje daju tako velike izazove u prilog Ahrimanovu trijumfu!”

Mnogi ljudi su osjetili nešto ovakve vrste. Ali još nema svuda hrabrosti da se dođe do razumijevanja povijesnih impulsa Krista, Lucifera i Ahrimana na hitan način koji je neophodan i koji naglašava antropozofija. Čak i oni koji imaju predodžbu o tome što je neophodno neće da idu dovoljno daleko. Na primjer, pogledajte primjere gdje se pojavljuje neko znanje da svjetovna materijalistička znanost sa svojim ahrimanskim karakterom mora biti prožeta Kristovim impulsom, i kako, s druge strane, evanđelje mora biti osvijetljeno kroz objašnjenja znanosti duha. Uzmite u obzir koliko se ljudi bori da stvarno osvijetle bilo koji od ova dva smjera sa sredstvima duhovno-znanstvenog znanja! Ipak čovječanstvo će jedino imati dobar stav prema zemaljskoj inkarnaciji Ahrimana ako gleda kroz ove stvari i ima hrabrosti, volje i energije da osvijetli oboje, svjetovnu znanost i Evanđelja sa Duhom. Inače je rezultat uvijek površnost. Promislite, na primjer, kako je kardinal Newman — koji je, napokon, bio prosvijetljen čovjek, onaj koji slijedi moderan religiozni razvoj — za vrijeme svoje službe kao kardinal u Rimu otvoreno izjavio u svom obraćanju da ako će kršćansko katoličko učenje preživjeti, novo otkrivenje je neophodno. Ne trebamo, međutim, novo otkrivenje; vrijeme otkrivenja u starom smislu je prošlo. Mi trebamo novu znanost, onu koju osvjetljava Duh. Ali ljudi moraju imati hrabrosti za ovakvu novu znanost.

Promislite na književni fenomen kao Lux Mundi pokret koji se pojavio sa izvjesnim eminentnim teolozima, članovima engleske Visoke crkve, na kraju osamdesetih i početkom devedesetih prošlog stoljeća. Sastojao se od serije studija, potpuno prožetih naporima da sagrade most od svjetovne znanosti prema sadržaju dogme. Netko to može nazvati batrganjem amo tamo, nikada smjelo grabiti svjetovnu znanost, nikada je prosvijetliti s duhom. Nije bilo ispitivanja evanđelja bez predrasuda sa znanjem da evanđelje samo po sebi danas nije dovoljno, da mora biti objašnjeno i osvijetljeno. Ali čovječanstvo mora biti odvažno u oba smjera i reći: svjetovna znanost sama po sebi vodi u iluziju, evanđelje samo po sebi vodi u halucinaciju. Srednji put između iluzije i halucinacije nađen je jedino uzimajući stvarnost kroz Duh. U tome je stvar. Moramo gledati kroz takve stvari kakve su ove današnje. Čisto zemaljska znanost napravila bi ljude potpuno subjektom iluzije; u stvari na kraju bi samo radili gluposti. Priličnim glupostima svjedočimo već i danas, zasigurno je Svjetski rat bio velika glupost! Ipak su mnogi ljudi bili umiješani u njega koji su bili potpuno zasićeni sa službenom svjetovnom znanošću našeg vremena. I ako ste primijetili izvanredan psihološki fenomen kako odmah izroni kada neka sekta ili drugi postave jedno od četiri evanđelja u prvi plan, tada ćete lakše razumjeti što sam danas govorio o Evanđeljima. Vidite kako jako naginju svim vrstama halucinacija sekte koje obraćaju pažnju isključivo na Evanđelje po Ivanu, ili samo na Evanđelje po Luki! Srećom ima četiri evanđelja, koja se izvana suprotstavljaju jedan drugom, i ovo je do sada sprječavalo veliko zlo koje bi jednostranost izazvala. Zbog suočavanja sa četiri evanđelja ljudi ne idu predaleko u smjeru jednog, jer imaju ostale uz njega. Jedno evanđelje se čita naglas u nedjelju a drugo u drugu nedjelju i tako je prividna snaga jednog izjednačena s drugim. Velika mudrost leži u činjenici da su ova četiri evanđelja došla u civilizirani svijet. Na ovaj način čovjek je zaštićen od toga da bude uhvaćen samo jednom strujom, koja bi ga posjedovala — kao što je slučaj s mnogim članovima sekti — ako su pod utjecajem samo jednog evanđelja. Kada samo jedno evanđelje radi na njemu vrlo je jasno kako to vodi na kraju u halucinaciju.

U stvari, danas je esencijalno odustati od jedne subjektivne sklonosti, od onog što je prikačeno i misliti pobožno i jasno. Čovječanstvo mora iznad svega tražiti univerzalnost i hrabrost da gleda stvari sa svih strana. Ovo sam vam želio reći danas tako da možete shvatiti da ono što sada netko pokušava donijeti u čovječanstvo ima istinski dublje temelje nego što je to neka vrsta subjektivne predrasude. U stvari netko bi mogao reći da se to čita iz znakova vremena i da to mora biti doneseno.