Jedan od najvažnijih rituala iz Egipatske Knjige Mrtvih je Vaganje Srca ili Ozirisov Sud. Da bi nastavio svoj put i dosegnuo besmrtnost čovjek se mora osloboditi vezanosti za sva djela koja je učinio za svog života. Iako se vjeruje da je ritual usmjeren na odricanje samo od negativnih dijela, u stvari se radi o potpunom odricanju.
Ozirisov Sud ili Vaganje Srca drevna je tehnika za oslobađanje od vezanosti za zemaljski život, a kako bi ono što je podloga čovjeka bilo oslobođeno i kako bi nastavilo svoj put. Iako se vjeruje da je to isključivo "konačan Sud", tehnika se može upotrebljavati i u svakodnevnom životu. Bogato ilustriran i detaljan opis može se vidjeti na ovom primjeru Knjige Mrtvih velikog svećenika Imhotep-a, pronađenom u njegovoj grobnici. Lijeva strane predstavlja slikovni prikaz procesa, dok su na desnoj strani ispisane detaljne upute sa točno određenim koracima rituala.
Lijeva, slikovna strana Ozirisovog Suda iz Knjige mrtvih, egipatskog svećenika Imhotepa.
Desna, tekstualna strana Ozirisovog Suda iz Knjige mrtvih, egipatskog svećenika Imhotepa.
Pred okupljenim bogovima koji svjedoče ritualu, a koji predstavljaju ideje učenja, Imhotep se prvo "pročišćava" vodom. Voda predstavlja emociju i znači da je cijeli ritual "osjećajan", tj. da se odricanje mora postići na emotivnoj razini a ne pukim intelektualnim ponavljanjem ideja (štovanjem bogova). Nakon toga, on se predaje u ruke Maat-u, božanstvu koje simbolizira istinu, ravnotežu, sklad, vrhunski poredak i uređenje Univerzuma.
Manja božanstva predstavljaju dijelove osobnosti Imhotepa i istovremeno pojedinačna pravila sklada Unizerzuma. Ona koja u ruci drže pero predstavljaju pozitivne kvalitete, ona koja u ruci drže nož predstavljaju negativne kvalitete. Bez obzira na ovakvu "podjelu" svako manje božanstvo u sebi sadrži obje krajnosti. U odnosu na svako ponaosob, Imhotep izgovara NEGACIJSKO PRIZNANJE (ODRICANJE):
JA NISAM (ONAJ KOJI JE) ČINIO ZLO.
JA NISAM (ONAJ KOJI JE) KRAO.
JA NISAM (ONAJ KOJI JE) UBIJAO.
JA NISAM (ONAJ KOJI JE) RADIO ZAVJERE.
JA NISAM (ONAJ KOJI JE) OTIMAO ZEMLJU....
Površno je ovo odricanje tumačiti kao potvrdu nekog "moralnog" kodeksa ponašanja. Vrhovni svećenici poput Imhotepa, jako su dobro znali razlog zbog kojeg se običnom puku (čak su i nazvani "smrtnicima") daje samo jedna strana priče i pravila, dok su se sami vrlo često ponašali upravo suprotno "moralnom" kodeksu kojeg su nametali svojim podanicima. Svako manje božanstvo (iako generalno predstavlja jednu kvalitetu, bila ona pozitivna ili negativna, afirmacijska ili negacijska), naime, u sebi sadrži i svoju suprotnost. Procesom negacijskog priznanja, odnosno odricanja, a kako bi se u potpunosti odvojio od zemaljskog (prolaznog, smrtničkog) života i afirmirao se kao "besmrtnik" (neprolazno, vječno), Imhotep tvrdi da je ono čemu on govori JA, temelj pojavnosti njegovog ljudskog postojanja, njegovog tijela i osobnosti, ono iz čega je manifestiran život koji je završio. Odriče se svih životnih kvaliteta i mana, odvezuje se od posljedica djelovanja koja je činio za vrijeme života, kako "zlih" tako i "dobrih".
VAGANJE SRCA. Horus i Anubis uz svjedočenje Totha započinju sam čin, koji određuje rezultat, koliko je stvarno i istinito odricanje. Srce, koje predstavlja taj unutrašnji osjećaj stavlja se "na vagu" na čijoj je suprotnoj strani simbol Maat-a. Mjeri se stvarni odnos između unutrašnjeg stanja i pravila poretka Univerzuma. Toth, bilježi rezultate za svaku pojedinačnu tvrdnju (u odnosu na svako pojedinačno manje božanstvo) i zapisuje "upute" za sljedeći život (ili sljedeću situaciju).
Ukoliko mjerenje pokazuje nesklad, tj. ukoliko srce prevagne pravila poretka Univerzuma, odnosno ako se čovjek nije uspio odvojiti od svojih činjenja, bit će požderan od strane Ammut-a. Iako demon, on predstavlja moćnu silu. Proždire sve što nije u skladu sa ravnotežom, sve što je smrtno, prolazno, promjenjivo. Sve što je prepreka postizanju "besmrtnosti". Poznat je još i kao "jedač kostiju", što upućuje da će u njegovim raljama završiti sve što je tvrdo, okoštalo, sve što nije fleksibilno, slobodno.
Ammut nosi i ime "proždirač milijuna", što bi upućivalo da većina završi u njegovim ustima, ali isto tako da proždire sve karakteristike pojedine ličnosti, bez obzira da li su "dobre" ili "loše", koje nisu u skladu sa ravnotežom.
Ono što jest u ravnoteži, ono što jest u skladu sa pravilima poretka univerzuma, prolazi dalje i Imhotep, koji sada sjedi na vrhu simbola Heka, (pastirski štap) koji predstavlja, između ostalog i (sa)znanje, otkrivenje, spoznaju, vodstvo, kraljevstvo, božansko, je spreman da ga primi Osiris. Iako za života Heka dolazi u paru sa Nekhakha (bič, mlatilo za žito) koji predstavlja moć, zemlju, djelatnost, odgovornost, odvajanje korisnog od nekorisnog, Nekhakha je očito prolazna stvar, od ovog svijeta i u ovom stupnju je morao biti odbačen. Tek kada se dosegne stupanj Ozirisa, ponovno se, na novom nivou, uz Heku, ponovno pojavljuje i Nekhakha.
Iako cijeli ritual može izgledati kao neka vrst konačnog suda, imajući u vidu još jednu, skrivenu ili pogrešno protumačenu uputu Knjige mrtvih, koja glasi: "Nećeš uskrsnuti nakon života. Uskrsnuti moraš tijekom života."; otvara se potpuno nova percepcija na sam obred, na cjelokupni tekst i kompletnu ideju "besmrtnosti", kojoj su težili stari egipćani. Tada ova tehnika može postati svakodnevna praksa sa jasno objašnjenim koracima kojima valja koračati.
Add comment
Comments