Marija je bila vrlo nadareno dijete. Već je u četvrtom razredu osnovne škole čitala povijesne knjige namijenjene studentima. Posebno ju je privlačilo proučavanje starih civilizacija Babilona, Egipta, Maja i Inka.
Marija je bila vrlo nadareno dijete. Već je u četvrtom razredu osnovne škole čitala povijesne knjige namijenjene studentima. Posebno ju je privlačilo proučavanje starih civilizacija Babilona, Egipta, Maja i Inka. Bila je oduševljena mitovima, pričama o bogovima, religijom i pogotovo tajnim obredima svećenstva. Zanimala ju je astronomija, astrologija, tarot i horoskop. Uživala je čitati književne klasike i slušati klasičnu glazbu. Brzo je prerasla klasično obrazovanje za svoj uzrast i roditelji su na nagovor njezinih učitelja, odlučili upisati je u privatnu školu. Najkvalitetnije škole – internati tog doba nalazile su se u Beču. Majka Sabrina bila je skeptična i nevoljko je pristala poslati tako mladu kćer na školovanje daleko od kuće dok je otac Tomislav bio uvjeren da je to najbolje za dijete. Marija je bila oduševljena. Konačno će moći naučiti više o Egipatskoj civilizaciji koja ju je tako snažno privlačila. Jedva je čekala da završe praznici i da se sa ocem uputi u Beč.
Marija Oršić
Već na dolasku, čim su sišli sa vlaka na glavnom bečkom kolodvoru, grad ju je iznenadio, oduševio i očarao već na prvi pogled. Mnoštvo povijesnih zgrada, baroknih palača, parkova, spomenika, širokih aleja i uskih uličica u povijesnoj jezgri. Toliko kulture, povijesti i umjetnosti na jednom mjestu. Toliko poznatih ljudi koji su živjeli i ostavili svoj trag na grad i njegovu povijest. Dok su se automobilom vozili prema školi, oduševljeno je gledala sve oko sebe i upijala svaki djelić utisaka kojih je Beč nudio u izobilju. Sama škola i pripadajući ženski internat bila je smještena u jednoj prekrasnoj omanjoj,staroj palači sa velikim parkom u svom središtu. U sklopu objekta bio je i samostan Reda "Kćeri Božje ljubavi" čije su časne sestre podučavale u školi i brinule se za štićenice internata za mlade djevojke. Jedan od glavnih razloga zašto su Oršićevi izabrali baš ovu školu bila je činjenica da je, za razliku od većine drugih, otvoreno pozivala vanjske predavače i učitelje. Na taj način, škola je brzo stekla reputaciju umjerene katoličke škole sa značajnim prisustvom svjetovnih znanja koje je nudila. Internat je, sa druge strane bio klasičan katolički ženski internat u kojem se tražio red, rad i disciplina. Odmah po ulasku u zgradu otac i Marija zaputili su se strmim stepenicama na kat te su uskoro sjedili u uredu glavne časne sestre. Sestra Franciska, voditeljica škole i internata, kratko se predstavila i pomnije promotrila novu učenicu. Marija je sjedila mirno, sa rukama u krilu i pozorno je slušala. Objasnila joj je kućna pravila, obaveze, predmete koje će izučavati, upitala je o njezinom dosadašnjem obrazovanju, interesima i stvarima koje voli. Bila je iznenađena zrelošću, znanjem i ponašanjem mlade djevojke. Razgovor je potrajao oko pola sata nakon čega su se svi zajedno uputili u susjedno krilo palače u kojem su bile smještene sobe za štićenice internata. Časne su sestre imale sobe na katu iznad. Sestra Franciska je otvorila vrata jedne od soba i ušla, pozvavši Mariju da joj se pridruži. Otac Tomislav je u pratnji druge časne otišao u prizemlje po njenu prtljagu. U sobi, na krevetu uz prozor, sjedila je djevojka duge smeđe kose i
čitala.
"Traute, ovo je tvoja nova kolegica sa kojom ćeš dijeliti sobu. Ime joj je Marija Oršić. Iz Zagreba je", kratko ih je upoznala sestra Franciska.
Marija je pružila ruku, Traute ju je prihvatila i nasmiješila se. Već na prvi pogled, među djevojkama se mogla osjetiti povezanost i privrženost. Sestri Franciski se na čas učinilo da se dvije djevojke poznaju od prije. U sobu je ubrzo ušao i Marijin otac noseći kovčege sa njezinim stvarima. Nije imao puno vremena jer je morao obaviti još neke poslove u gradu. Brzo se oprostio sa kćerkom i izašao u pratnji sestre Franciske. Vrata su se zatvorila i dvije su djevojke započele razgovor. Vrlo brzo su uvidjele da imaju mnogo toga zajedničkog. Traute se također zanimala za Egipat a voljela je i klasičnu glazbu. Bile su sličnih interesa i imale su neiscrpne teme za razgovore.
Beč, 1930 godine
Beč, palača
Ženski internat 1930. g.
Mjeseci su brzo prolazili. Disciplinirani život i školovanje u internatu bilo je naporno, puno obaveza i odricanja, no Marija se brzo prilagodila. Časne sestre su često bile iznenađene brzinom kojom uči i izvršava sve svoje obaveze. Naučila je i da je ponekad dobro malo usporiti. Nije se htjela previše izdvajati od svojih kolegica. Ipak, u slobodno vrijeme je i dalje čitala i proučavala knjige iz bogate školske biblioteke. Uz pomoć sestre Franciske učlanila se i u sveučilišnu knjižnicu. Čežnja za domom i obitelji bila je sve slabija. Provodila je vrijeme u učenju, razgovorima sa časnim sestrama i Traute, šetnjama po parku. Jedne je noći usnula ružan san. Buncala je nerazumljive riječi što je probudilo Traute. Uplašena i ne znajući što se događa prijateljica ju je pokušavala probuditi i prekinuti noćnu moru. Trebalo je proći nešto vremena prije nego što je došla k sebi i shvatila da je sve to bio san.
"Što se dogodilo?" upitala je Traute.
"Imala sam strašan san" odgovorila je Marija, još uvijek ubrzano dišući.
"Svijeća u sobi sestre Franciske prevrnula se. Sve je bilo ispunjeno vatrom i dimom".
"To je bio samo san, Marija" pokušala ju je umiriti.
"Ne znam. Nisam sigurna. Bilo je tako stvarno." I dalje je bila uzbuđena i nervozno je dohvatila svoje papuče.
"Pođimo i pogledajmo, molim te."
"Ali..." preplašeno će Traute "Zabranjeno je noću izlaziti iz sobe. Što ćemo ako nas netko uhvati?"
Marija je već bila na vratima i nije joj preostalo ništa drugo nego da ju slijedi. Pošle su na kat gdje se nalazile sobe u kojima su spavale časne sestre. Stari je pod škripao i Traute je bila prestrašena. Molila je Mariju da se vrate u sobu. Ova nije željela odustati. Morala je provjeriti je li sve u redu. Približavajući se kraju hodnika odjednom su osjetile miris dima. Ispod vrata sobe sestre Franciske probijala je svijetlost i dim.
"Vatra! Vatra!" povikala je Traute. Časne su sestre trčeći počele izlaziti iz svojih soba. U općem metežu nitko nije primijetio da je Marija već izvukla sestru Francisku iz kreveta u sobi u kojoj je gorjelo. Jedna je sestra dohvatila posudu sa vodom. Ostale su joj se brzo pridružile i požar je uskoro bio stavljen pod kontrolu. Kada se sve smirilo svi su gledali u dvije djevojke.
"A što ste vas dvije radile ovdje na katu usred noći?" upitala ih je sestra Franciska.
"Tražile smo svijeće za našu svjetiljku u sobi" pokušala se izvući Marija.
Sestra Franciska je samo spustila rubove svojih usana, namrštila se i uputila im strog pogled. Bilo je jasno da nije povjerovala u tu laž. Sljedećih nekoliko dana po kazni Marija i Traute morale su ribati hodnike internata. Bila je to blaga kazna. Zbog činjenice da su joj zapravo spasile život, sestra Franciska nije bila ljuta na njih, no morala ih je nekako kazniti za njihovu noćnu šetnju po hodnicima škole.
Ženski internat u Beču 1930. g.
Požaru internatu
Požar u internatu
Godine su brzo prolazile i Marija je iz nadarene djevojčice izrasla u prekrasnu, sposobnu mladu djevojku. Školovanje u internatu je završilo i došlo je vrijeme za krenuti dalje. Ormarić je bio prazan, krevet namješten a kovčezi su već bili spakirani. Osjećala je tugu što ostavlja ovo mjesto i svoje prijateljice, posebice Traute. Djevojke su se dirljivo oprostile, obećavajući jedna drugoj da će redovito pisati i sresti se prvom prilikom. Iako su bile snažno povezane došlo je vrijeme da svaka pođe svojim putem. Sestra Franciska i ostale časne također će joj nedostajati. Bila im je neobično zahvalna. Naučile su je tako mnogo i pokazale joj put za daljnje obrazovanje i napredovanje. Opraštajući se od nje, Franciska joj je sa suzama u očima, poželjela svu sreću u daljnjem životu. Bila je ponosna na uspjeh mlade djevojke. Takvu učenicu nikada prije nije imala. Marija se sa druge strane veselila novim događajima i ljudima koje će sresti a pogotovo ponovnom životu sa ocem i majkom u Zagrebu. Naime, iako je žarko željela nastaviti studij povijesti u Beču, njezin je otac imao druge planove. Želio je da mu kćer postane tajnica ili računovođa, da nauči nešto što će joj biti od koristi u životu a ne da gubi vrijeme proučavajući povijest i kulturu.
Jedna od stvari koju je ona naslijedila od njega bila je nepokolebljiva tvrdoglavost, odlučnost i jasnoća. Točno je znala što želi pa su natezanja oko njenog studija potrajala tjednima. Ni jedno od njih nije htjelo popustiti. Nakon mnogo prepirke i uvjeravanja uspjeli su postići dogovor. U Zagrebu je postojao studij koji je uz povijest i kulturu sadržavao ekonomiju i političke znanosti. Nakon razgovora sa direktorom, koji je odmah procijenio da se radi o vrlo darovitoj, sposobnoj i već dobro obrazovanoj mladoj djevojci, Marija je ekspresno primljena na studij. Bila je zahvalna ocu što je pristao na kompromis i majci koja ju je podržala. Iste je večeri Tomislav ponosno poveo svoju obitelj u Narodno kazalište na Kazališnom trgu. Bila je oduševljena zgradom i predstavom, otac je bio ponosan na njezin izgled i ponašanje a majka presretna jer je obitelj ponovno bila na okupu. Proveli su prekrasnu večer uživajući u predstavi i šetnji Gornjim gradom. Na završetku prekrasnog i utiscima ispunjenog dana, Marija je dugo ležala budna u krevetu. Uživala je u ponovnom proživljavanju snažnih utisaka koje je sakupila. Konačno je bila mirna. Nastavit će željeni studij u rodnom gradu. Polako je tonula u san.
"Marija, Marija Oršić. Da li me čuješ?"
Čudan se glas pojavio u njezinoj glavi. Činilo joj se da je budna, počela se prevrtati po krevetu no nije mogla otvoriti oči kako bi pogledala odakle dolazi glas.
"Marija, Marija Oršić, poslušaj me moje dijete. Ne boj se, ja sam ovdje i štitim te. Vjeruj mom glasu, vjeruj meni. Doći ću ponovno da razgovaramo. Sjeti se Rig Vede!"
Glas je utihnuo i konačno je uspjela povratiti izgubljen dah. Konačno je mogla otvoriti oči i pogledati po sobi. Nikog nije bilo a noć je i dalje bila tiha i mirna. Ništa nije bilo neobično. Rukama je polagano dotakla svoje lice. Znoj joj je curio niz čelo a iz nosa je kapala tekućina, kao da je u pitanju snažna prehlada. Pokušavala je odgonetnuti odakle je došao glas i što želi ali joj ni jedno logično objašnjenje nije bilo zadovoljavajuće. Možda je samo noćna mora koje je imala često u djetinstvu. No, ovaj je glas bio drugačiji. Jasniji, razumljiviji, čišći a opet činilo se kao da dolazi iz daleka. Hladnoća je puzila njezinim tijelom i čvrsto je stisnula deku kako bi se ugrijala.
Rig Veda. Nije znala što to znači. Možda je ime određene osobe ili šifrirana poruka. Uzela je svoj dnevnik koji je uvijek imala uza se i u detalje zapisala sve što je vidjela, čula i osjetila. Dugo nije mogla ponovno zaspati. Bojala se ponovno zatvoriti oči da se glas ne bi vratio, pa ipak te se noći više ništa čudno nije dogodilo.
Add comment
Comments