Sjedećeg je dana Marija spakirala svoje kofere. Odlučila je odmah poći stopama ISAIS. Otići će u planine Untersberg na samu granicu Austrije i Njemačke. Prelat Gernot joj je na zadnjem sastanku potanko ispričao legendu o vitezu Hubertu. Njegova je pustolovina počela neobičnim događajem koji mu je promijenio život.
Na ovom mjestu u knjizi, pojašnjava se legenda o Izidinim ukazanjima vitezu Hubertusu. Prvi tekstovi nose nazive Isaisina Volja. Isaisina Pravila i ISAIS - Oda Muškarcu i Ženi, kao uvod u opsežno učenje. Preporuka za čitatelja je da slijedi poveznice na prva četiri uvodna poglavlja Izidinih učenja.
Putujući vlakom prema svom odredištu, Marija je razmišljala o Hubertu i njegovoj borbi. Koliko su je priče o njegovim kontaktima sa Izidom privlačile, toliko je osjećala i strah. Templari nisu uspjeli i bili su uništeni, a ona je sada bila na istom putu sa kojeg više nije mogla skrenuti. Duboko je udahnula i prisjećajući se Izidinih savjeta da vjeruje u svoje snage i ljude oko sebe, pokušala je odagnati zabrinutost. Bilo joj je očigledno da zadatak nije lak i da će morati izgraditi snažnu strukturu i osigurati čim moćnije saveznike. Kada je stigla na svoje odredište, Marktschellenberg, maleno selo u podnožju planine potražila je smještaj u lokanom prenoćištu. Cijeli slijedeći dan provela je u odmaranju od puta, čitanju i dugotrajnim meditacijama. Trebala je vremena da smiri misli i očisti um.
U ranu zoru uputila se prema planini. Dugo je hodala planinarskom stazom prema
vrhu. Priroda je bila čarobna, zelena netaknuta šuma, žubor potoka koji su se spuštali niz padinu, mnoštvo ptica pjevica, leptira, malih šumskih životinja. Zaustavila se na planinskom proplanku, sjela u pozu za meditaciju, smirila um i počela dozivati Izidu. Nije bilo odgovora. Nakon nekog vremena pošla je dalje. U jednom trenutku, ni sama nije znala zašto, skrenula je sa staze i uputila se dublje u šumu. Šuma je postajala sve dublja i tamnija. Stoljetne su krošnje zaklanjale nebo i sunce. Vjetar je lagano prebirao po lišću i gotovo neprimjetno igrao se sa granama. U zraku je osjećala mir i mističnost. Dugo je vremena prošlo otkad je netko hodao ovim područjem. Najednom je nabasala na staru ruševinu duboko skrivenu gustim raslinjem. Kamenje u njezinu podnožju bilo je prekriveno mahovinom dok su se na vrhovima zidova koji su dosezali visinu krošanja, ocrtavale zrake sunca koje se sramežljivo probijalo kroz njih. Prednji dio građevine izlazio je na osunčani proplanak odakle je pucao pogled prema šumovitoj dolini koju su sa strana zatvarali kameniti vrhovi planina.
Ruševine templarske utvrde na planini Underberg
Mjesto je bilo nestvarno i savršeno. Da li je ovo neka građevina iz Hubertova doba ili samo obično, staro, napušteno zdanje iz tko zna kojeg vremena. Kako je mogla znati? Da li je to jedno do mjesta gdje se pojavljivala Isais? Prisjetila se njezinih poruka. Morala je vjerovati u svoju snagu i sposobnosti. Ruševina je mogla biti i jedno i drugo. Gdje je bila razlika? Odjednom joj je sinulo. Jedina razlika koju je mogla vidjeti bila je u njoj samoj. U onom što će ona reći da jest. Duboko je udahnula i počela pojačavati svoje vjerovanje da je na pravom mjestu. Unutar sebe jasno je vidjela i dio koji se suprotstavljao te je pokušavao uvjeriti da to nije tako. Što, uostalom, može izgubiti? Ako je na pravom mjestu Izida će se pojaviti, ako nije, nastavit će svoju potragu. Malo pomalo obje mogućnosti gubile su snagu njezinih očekivanja. Kao da se unutar nje nešto poravnavalo. I tada je jednostavno odlučila. Ovo jest pravo mjesto. Sjela je na veliki kamen koji je ležao na mjestu gdje je nekada vjerojatno bilo dvorište. Kroz prolaz u zidu koji je očito nekada bio ulaz, sunce je ostavljalo blještav trag na zemlji. Osjetila je snažnu energiju i počela meditirati.
"Marija!" začula je glas, "čuješ li me?" upitala je Isais.
"Da, čujem te", odgovorila je mirno.
"Ovdje sam. Slijedim tvoje stope."
"Vidim te, Marija. Odlično si obavila zadatak. Sada znaš!"
"Što znam?" upitala je pomalo zbunjeno.
Kao da je osjetila nježan Isaisin osmjeh.
"Znaš. Sada znaš kako kreirati vlastitu stvarnost."
"Hm, nisam sigurna na što misliš", odgovorila je i izvadila smotuljak papira i olovku te krenula zapisivati.
"Ovo što si upravo učinila sa ovim mjestom. Pobijedila si svoju sumnju i nametnula joj svoju volju. Ovo je stvarno jedno od mjesta na kojem sam govorila Hubertu. Da je tvoja sumnja pobijedila ovo mjesto ne bi bilo pravo. Sve odgovori se nalaze u tebi i svi su jednako mogući. Ti odabireš što je za tebe istina i stvarnost."
Samo je kimnula glavom i zapisala što joj Isais govori.
"Novo doba dolazi, Marija. Mnogi misle da znaju sile i zakone po kojima se to događa ali nisu u pravu. Samo se treba prepustiti i čekati, biti strpljiv i sile će same odraditi taj zadatak. Isto tako biti će potrebna borba. Teška borba", nastavila je.
"Ovim putem moraš koračati sama. Sama otkrivati svoje moći. Ljudi sa kojima se okružiš pomoći će ti".
"Kako to misliš? Čekati i boriti se? Sama a okružena drugim ljudima? Nije li to u suprotnosti?" upitala je zbunjeno.
"Samo u tvom umu. Kada dvoje postane jedno a jedno postane sve, reći ćeš planini da se pomakne i ona će to učiniti. Kontempliraj nad ovom idejom i razumi je. Uskoro ćeš dobiti nova znanja. Oslobodi svoj um da bi ih mogla primiti. Vidjela si Magna Figuru. Aktiviraj je. To će pojačati sile
novog doba i ubrzati njegov dolazak."
Marijina je ruka ispisivala treću stranicu gustog teksta znakovima koji su joj i dalje bili nepoznati.
"Vrijeme je, Marija. Vrijeme je za Otkrivenje. Ovo što ćeš sada čuti Isaisina je Volja."
Na ovom mjestu u knjizi, objavljuje se Izidina Volja. Preporuka za čitatelja je da slijedi poveznice na prva četiri uvodna poglavlja Izidinih učenja.
Glas unutar Marije je utihnuo. Otkrivenje je bilo snažno i duboko se utisnulo u njezin um. Inače je imala osjećaj da Izidin glas dolazi negdje iznad nje i ulazi joj u glavu. Ovaj put osjećala je kao da ulazi kroz sredinu grudi. Razumom baš i nije najbolje točno razumjela što se od nje traži, ali osjećaj unutar nje kao da je to nepogrešivo znao. Pa ipak, u glavi joj je i dalje ostajalo pitanje. Zašto baš ona? A Izida je osjećala te misli.
"Marija, ti odgovaraš ovoj ulozi kao što ta uloga odgovara tebi. Posjeduješ karizmu koja je potrebna, izgled i poziciju za to. Povest ćeš čovječanstvo u novo doba. Ti to možeš!"
Dok je tako govorila, Marijina je ruka na papiru iscrtala nešto što je sličilo na prikaz munje.
"Što je ovo?" upitala je.
"To je simbol naše neraskidive povezanosti. Božansko svijetlo, energija, Sila sa kojom smo povezani. I prije je ta Sila prolazila kroz tebe, no od sada će i djelovati putem tebe na ovaj svijet, ovu ravan. Prihvaćajući Izidinu volju, otvorila si se toj Sili i pozvala je. Ona je Ti, Ti si Ona. Dvoje
je postalo Jedno."
"Ove tvoje riječi... zvuče mi strano i nepoznato, a ipak imam osjećaj da ih oduvijek poznajem. Ipak, još uvijek imam puno pitanja za tebe".
Osjećala je lagani stid. Nikako nije mogla do kraja umiriti um koji je i dalje postavljao pitanja.
"Na sva ćeš dobiti odgovore. Na neka prije a na neka kasnije. Mogućnost da ti odgovorim na njih i dalje leži u tvom napredovanju. Sa svakom novom razinom, otkriti će ti se novi odgovori", ponovno joj je objasnila Izida.
"Što je Zelena zemlja?"
"Ono što nazivate zagrobni život, zapravo je ravan, Zelena zemlja. Moj svijet, Zemlja, ostali planeti naseljeni humanoidima ili sličnim bićima nalaze se na toj ravni. Nema broja koliko ima Svjetova na Zelenoj zemlji. Isto tako postoje ravni koje su iznad i koje su ispod. One koje su bliže Raju i one koje su bliže Paklu. Na rubovima Zelene zemlje, neopisivo daleko nalazi se Demonski kanal, zastrašujuć ali tih. U ravni Zelene zemlje postoje mnogi uspavani Svjetovi, kao i tiha Dolina potonulih. Zemljani dolaze odande. Prvo da istražuju i razvijaju se u ovoj ravni da bi na kraju prešli u sljedeću, na svom putu kući. Svega ima u ravni Zelene zemlje. Dobra i zala svih vrsta i oblika. Nakon smrti tijela, otvaraju se prolazi u ovisnosti što smo učinili u ovom životu. Ili se vraćamo na početak istog života da bi ga ponovili ili uzimamo neku drugu ulogu ukoliko smo dosadašnju usvojili ali ostajemo na ravni Zelene zemlje ili imamo mogućnost prelaska na sljedeću ravan. Svatko sam bira svoj put."
Mariji su se svidjele te riječi.
"Tvoj svijet i moj svijet su povezani i mi smo jedno", nasmiješila se.
"Zelena zemlja je tvoj i moj dom. Različita područja na istoj ravni su mi novost. O tome prije nisam razmišljala na taj način. Sljedeće pitanje koje imam je kako ću aktivirati Magna Figuru?" direktno je nastavila sa pitanjima.
"Uskoro ćeš sama dobiti odgovor i na to pitanje ali prvo ti moram dati još neke upute. Da bi se naše snage povezale moramo se i mi povezati. Potrebna nam je Grupa odabranih muškaraca i žena. Oba su principa bitna. Simbol ženskog principa je ogledalo. Ankh ti je poznat."
Marija je potvrdno klimnula glavom.
"Simbol muškog principa je Koplje. Ono muškarcima donosi hrabrost. Grupa mora poštivati striktna pravila. Svaki muškarac i svaka žena posjeduju osnovnu vibraciju za daljnji razvoj ali se od izabranih traži puno više. Tvoj je sljedeći zadatak čvrsto se povezati sa mnom. Da Dvoje postane Jedno. Nakon toga, preko nas će se, povezati i ostali. Za to nam je potrebna Magna Figura. Tvoja snaga i intuicija već su dovoljne da možeš aktivirati napravu. Vjeruj u njih i uspjet ćeš."
"Dugačak i težak je put preda mnom" zaključila je Marija.
"Koračati ćeš njime, Marija. I sama osjećaš da tvoja snaga raste. Sada ću ti prenijeti pravila za buduće članove Grupe.
Na ovom mjestu u knjizi, Izida daje Pravila kojih se trebaju pridržavati svi članovi Reda. Preporuka za čitatelja je da slijedi poveznice na prva četiri uvodna poglavlja Izidinih učenja.
"Ovih se pravila moraju pridržavati svi članovi Reda", zaključila je Izida.
"Ona su i podstrek i doktrina i moraju se poštovati".
"Rig Veda!" odgovorila je Marija, sada već vidno iscrpljena višesatnim razgovorom.
Željela je da se razgovor završi jer je bila na rubu snaga.
"Rig Veda, Marija, vidim da ti je potreban odmor i vrijeme da obradiš sve ovo što smo danas prošli. Nastavi svojim putem i otkrij sljedeće tajne. Bit ću uvijek s tobom i dati ti snage kad bude potrebno."
Glas je utihnuo.
Marktschellenberg, selo u podnožju planine Underberg
Na području planine Underberg djeluju moćne Sile.
Na planini Underberg mnoštvo je ostataka templarskih građevina
Sjedila je u sobi u društvu Prelata Gernota.
"Fraulein Orsic, što se dogodilo? U pismu ste napisali da je stvar od velike hitnosti i apsolutne diskrecije", upitao je Gernot dok joj je nalijevao šalicu vrućeg čaja.
Jasno je vidio da je Marija uzbuđena. Čim se vratila u Beč odmah mu je napisala pismo u kojem traži hitan sastanak.
"Dragi Prelate. Slijedila sam Izidine stope i otišla na Untersberg. Tražila sam ju i pronašla. Osjetila sam njezinu snagu i dobila nova znanja", odgovorila je u jednom dahu.
Iako vrlo zainteresiran da čuje cijelu priču, Gernot je samo strpljivo slušao.
"Osjećam da je vrijeme", nastavila je, "vrijeme da pokušam upotrijebiti to što mi je rekla i aktiviram njezinu magiju. Figuru."
"U redu", odgovorio je Prelat, nasmiješio se i otvorio ormar u kojem je bila statua.
"Dobili ste upute kako to učiniti?"
Marija se nasmijala.
"Ne, naravno da nisam. Rečeno mi je da je moja intuicija dovoljno snažna da to otkrijem sama."
"Naravno", složio se Gernot.
"Dozvolite mi da Vam donesem nešto što bi Vam moglo biti od pomoći" rekao je, ustao i izašao.
Marija je promatrala kip. Kao da je mogla vidjeti energiju koja ga je obasjavala. Cijela unutrašnjost ormara svijetlila je zlatnom svjetlošću. Figura kao da je bila uronjena u neku sumaglicu ili tekućinu i lagano je lelujala ispred nepomične drvene pozadine ormara. Povremeno bi joj se učinilo da vidi sićušne plavičaste bljeskove koji su se poput sitnih krijesnica pojavljivali i nestajali unutar prostora ormara. Cijeli je prizor bio prožet mistikom i magijom. Kada su se vrata otvorila i Gernot se vratio, svijetlost i bljeskovi su iznenada nestali. Sve je bilo kao i prije.
Magna Figura
"Evo, izvolite Marija" rekao je i na stol ispred nje odložio veliku kožnu mapu koja je očito
sadržavala neke stare i vrijedne spise.
"Pokušajte ovdje pronaći nešto što bi Vam moglo pomoći".
Zatim je pošao prema ormaru i na postolje ispred Magna Figure pažljivo položio malenu škrinju. Sa svojeg je vrata skinuo ogrlicu na kojoj se nalazio ključ i polagano je otključao bravu na škrinjici.
"Ovdje je ono što naš Red čuva još od doba viteza Huberta." rekao je, polagano podižući poklopac.
Marijine su oči zasjale. U škrinjici su se nalazili ljubičasti Ametyst i Crni kamen prekriveni ljubičastim baršunastim pokrovom koji je Gernot polagano podigao i otkrio ih.
"Ukoliko me budete trebali, biti ću u sobi preko puta", kratko je rekao i ostavio je samu sa svojim zadatkom. Marija je sjela na jednostavnu drvenu stolicu i polagano otvorila mapu.
Crni Onyx - GRALI
Ljubičasti Ametyst - ILLU
SIGNUM SECRETUM TEMPLI – Tajni spisi vitezova Templara.
Na prvoj je stranici pisalo: SIGNUM SECRETUM TEMPLI – Tajni spisi Templara. Pažljivo je okrenula požutjeli papir i počela čitati tekst i uspoređivati ga sa svojim bilješkama o porukama koje je dobila od Izide. Uskoro je primijetila sličnosti ali i razlike u njima. Jedno kao da je dopunjavalo drugo. Počela je dopisivati svoje bilješke sa onim što je čitala.
"Magna Figura pokrenut će proces dolaska Zlatnog Doba."
"Magna Figura je naprava pomoću koje je moguć kontakt duž ravni Zelene zemlje. Konstrukcija je uvijek ista, Amethyst i Crni Onyx umeću se unutar kipa. Amethyst u sebi nosi ženski princip, žensku energiju, Illu, Onyx je Grali, muški princip, muška energija. Konstrukcija statue i način na
koji su kristali obrađeni, dovest će do međudjelovanja energija kristala i aktivacije muškog i ženskog principa. Tada će se svijetlo iz glave kipa uputiti u Illum, u Božansko Crno Sunce, centar galaksije. Ne možemo ga vidjeti ali ono upravlja cijelom galaksijom i prolaz je, most između
svjetova. Potrebna je i treća energija, treći princip i treća Sila da bi se aktivirala naprava. Odabrana žena. Vrh će kose položiti na postolje kipa i pritisnuti ga Crnim kamenom. Amethyst staviti će na vrh glave. Kada naprava proradi vratiti će kristale na svoja mjesta na Figuri", stajalo je u detaljnom opisu.
"Oružje i obrana, snaga i moć, misli su koje su pravilno upotrijebljene".
Čitala je Izidine Zapovijedi njemačkim Templarima iz 1239 godine.
"Tvoje su misli slike – gledaj iza njih. Riječi su tvoje misli – slušaj iza njih. Molitva sa svrhom – Čini. Ili samo činiš bez svrhe".
Svaka je rečenica koju bi pročitala sjela na svoje mjesto. U njezinom se umu slagala slika. U njezinom su se mozgu povezivale sinapse na nov način. Uzbuđenje, nepovjerenje i nevjerica su se povlačile. Znanje, razumijevanje, sigurnost i jasnoća zauzimale su njihovo mjesto. Odjednom je
stala sa čitanjem. Osjetila se spremnom. Znala je da je spremna i znala je da će uspjeti. Polagano je zatvorila mapu, pokupila svoje bilješke i rasčistila stol. Okrenula se prema ormaru sa kipom. Prostor unutar ormara ponovno je sjeo zlatnim sjajem prožet sićušnim plavičastim iskrenjem. Polagano je podigla statuu i postavila ju na stol. Zlatna se svijetlost proširila prostorijom. U svaku je ruku uzela po jedan kristal. Osjetila je trnce kako prolaze njezinim tijelom. U lijevoj je ruci držala Amethys, osjećala je snagu, energiju, djelatnu silu, ljubav. Illu. U desnoj je ruci držala Crni Onyx, osjećala je mirnoću, stabilnost, jasnoću i usmjerenost. Grali. Odložila ih je na stol i laganim pokretima raščešljala pramen svoje duge plave kose. Stavila je Grali na njegov kraj. Polako je podigla Amethys i položila ga na svoje tjeme. Osjetila je snažno podrhtavanje u kristalima. Vrh pramena njezine kose koji je bio na stolu pritisnut Crnim Onyxom zasvijetlio je crvenim sjajem. Sjaj se polako počeo uspinjati uz njezinu kosu prema njezinoj glavi. Boja je polako tamnila i uskoro joj je cijeli pramen nestao u ljubičastoj sumaglici koja je obuhvatila Onyx, Amethys i pramen kose koja ih je spajala. Kugla zlatnog svijetla prošarana plavičastim iskricama krenula je iz Crnog kristala prema Amethysu na vrhu njezine glave i uskoro ušla u njega. Osjetila je snažnu toplinu na tjemenu. Nekoliko trenutaka potom, svijetla su su se počela polako gasiti dok su kristali snažno pulsirali energijom i Marija ih je intuitivno umetnula u njihova mjesta na Figuri.
Snažan snop svijetla izletio je iz vrha kipa i prošao kroz plafon sobe, krov, oblake i uputio se negdje daleko. Začula je poznat glas.
"Uspjela si! Zraka Illu je aktivirana. Zlatno doba dolazi. Prvi stadij naših planova je izvršen."
Marija je i dalje promatrala prekrasnu igru svijetla oko Magna Figure i snažan snop koji je osvjetljavao plafon. Da li je to moguće? Pokrenula je kip! Što je sljedeće, zapitala se.
"Oformi svoj Unutrašnji krug. Pronađi ljude. Povedi ih. Uči ih. Uskoro ćete imati svoju prvu magičnu napravu", odgovorio joj je Izidin glas.
"Napravu?" upitala je.
"Da. Ogledalo za ženski princip, Illu. Vrh koplja za muški princip, Grali. Na drvenom postolju spojit ćete ih bakrenom žicom. Komad ugljena i planinskog kristala omotanih ženskom kosom služit će da se naprava pokrene."
"Koja je svrha te naprave?"
"Pomoću nje lakše ćemo komunicirati, moći ćeš me vidjeti. I ti i svi ostali."
"Izido, puno sam naučila, osjećam se snažnom. Ipak, osjećam da me čeka još jedan, još veći zadatak."
"U pravu si Marija. Proces je već započeo. Uskoro ćemo biti i bliže nego što možeš zamisliti. Rig Veda."
Poglavlje završava Izidinom Odom Magna Figuri, obraćanjem Mušklarcu i Ženi, pripadnicima Reda.
Add comment
Comments