Nakon još nekoliko poruka u kojima dobija nove zadatke, Marija se susreće sa još jednim tajnim društvom, Gospodarima Crnog Kamena.
Marijina je kosa vijorila na vjetru dok je stajala na balkonu svog stana u ulici Hadikgasse. Pogled joj je pucao na šetnicu uz rijeku Wienfluss. Preko puta bio je smješten manji kafić sa terasom. Naglo je zahladilo, podigao se vjetar a oblaci su brzo sakrili sunce pa su gosti počeli napuštati terasu žureći kući. Spremala se kiša čiji se miris već osjećao u zraku. Udahnula je duboko i vratila se u dnevnu sobu. I dalje je razmišljala o svojim vizijama i porukama koje je primala. Što znače? Kako ih prima? Zašto? Um joj je bio prepun pitanja i zagonetki te je osjećala neodoljivu želju da sazna više, da shvati i razumije. Sjela je sa željom da meditira, da smiri svoj um i tijelo. Ipak, pomislila je, sljedeći put ću zapisati sve što osjetim i čujem, čvrsto je odlučila. Ustala je i uzela papir i olovku te se ponovno ugodno smjestila u kožnu fotelju u sredini sobe. Sklopila je oči i počela lagano povlačiti svoju svijest iz udova prema čelu.
Ugodna toplina pratila je njezinu pažnju dok ju je lagano tijelom podizala prema glavi. Zvukovi kočija i automobila sa ulice polagano su se počeli utišavati dok je ulazila sve dublje i dublje u sebe. Njezin unutrašnji pogled bio je usmjeren na ništavilo koje se uvijek pojavljivalo kada bi ušla u dublji trans. Odjednom je začula glas koji ju je dozivao negdje izdaleka.
"Marija! Marija Oršić!"
Glas je postajao sve glasniji i jasniji. Bila je spremna.
"Da. Ovdje sam", odgovorila je mislima.
"Konačno. Konačno si nas prihvatila. Marija, vrijeme je. Danas ti želim reći neke važne stvari. Ne boj se. Pod mojom si zaštitom. Ti si odabrana" polagano joj je govorio ženski glas.
"Zašto? Što znače ove poruke? Zašto ja?" upitala je.
Iz dubine crnila ispred njezinih očiju polako je počela izvirati plavičasta svijetlost. To ju je iznenadilo i preplašilo ali se odmah odlučila smiriti.
"Ne boj se. Prihvati ono što dolazi. Novo doba. Ti si školovana, imaš znanje, iskustvo, ti si medij, možeš nas čuti i poznaješ nas. Trebamo tvoju pomoć."
Ne otvarajući oči dohvatila je papir i olovku. Bez da je gledala, ruka joj je sama krenula zapisivati tijek razgovora i osjećaje koje je vidjela.
"Tko ste vi?" upitala je.
"Dolazimo izdaleka a uvijek smo sa tobom. Tko smo i što smo sada nije važno. Naučit ću te sve o nama što trebaš znati. Postoji život izvan vašeg sunčevog sustava. U sazviježđu Bika. To je naš dom. Naš se sustav sastoji od nekoliko planeta i sunca. Zovemo ga Aldebaran. Već smo vas nekoliko puta posjetili. Ja sam carica. Pričam sa tobom uz pomoć Izidinog zrcala i o tome ću ti još pričati. Promatram te od tvojeg rođenja. Znam i tvoje roditelje. Znam sve o tebi. Znam da ti nije lako, ali vjeruj mi. Naše su namjere čiste." govorio joj je glas.
"Vjerujem vam. Izida? Znam mnogo o staroj civilizaciji Egipta. Jeste li vi bogovi koji su ih posjetili?"
"Stari su egipćani bili jedna od najnaprednijih civilizacija na Zemlji. No, sada nije trenutak za razgovor o njima. Ti si izabrana." ponovio je glas.
Njezina je ruka i dalje pisala. Znakovima koje nije poznavala.
"Za što sam izabrana? Što želite od mene?" upitala je.
"Novo doba dolazi, Marija. Svaka civilizacija ima svoje cikličke periode, svaka svoj vremenski prolaz. Mnogi na vašoj planeti tvrde da znaju ali nisu u pravu. Novo doba dolazi i biti će u skladu sa našim planovima. Ti predstavljaš važnu kariku u tom procesu. Dobit ćeš zadatke. Znaj da si povezana sa cijelim univerzumom. Od danas pa ubuduće, za vrijeme cijelog tvojeg života bit ćeš povezana sa njim. Sila te odabrala. Vril od danas teče tvojim tijelom i duhom. Nemamo previše vremena. Trebamo povesti vašu civilizaciju u prosvijetljenje. Postoje sile zla koje žele spriječiti taj poduhvat."
"Sila Zla?" ustuknula je.
"Prouči mitove o Izidi. Pronađi i nauči o simbolima i Magna Figuri. Borba je neizbježna. Već ju možeš primijetiti u svom svijetu. Postati će sve žešća. Odvijati će se i na fizičkoj i na duhovnoj ravni. Moraš nam pomoći. Imamo plan i zajedno možemo dovesti novo doba na Zemlju. Vaša je planeta dio i našeg poznatog univerzuma pa je stoga sve što se događa na njoj i naša briga."
Marijina je ruka prestala ispisivati čudne simbole po papiru ali se razgovor još nije završio.
"Što moram učiniti da budem na stazi koja vodi evoluciji i prosvjetljenju? Kakve zadatke moram izvršiti?" upitala je.
"Marija", pozivao ju je glas, "bit ćeš most između ovog svijeta i sljedećeg. Dobiti ćeš poruke duboke duhovne snage i znanja. Upoznat ćeš se sa Izidom. Ja sam božica svijetla. Dobit ćeš tehničke upute i nacrte koje će promijeniti vaš svijet i cijelo čovječanstvo. Rigveda."
Polagano je počela dolaziti k sebi. Još je uvijek bila uzbuđena zbog razgovora koji je upravo završio. Toplina u tijelu koju je osjećala polako se povlačila. Oprezno je otvorila oči. Na stolu ispred nje ležalo je nekoliko komada papira gusto ispisanih simbolima koje nije razumjela. Moje šifrirane poruke, lagano se nasmiješila sama sebi, pažljivo ih pokupila i odložila u ladicu radnog stola. Izida, Aldebaran, novo doba, borba dobra i zla. I dalje je to osjećala duboko u sebi. I još snažnije odlučila da sazna više o tome.
Izida, Isis, Is-ais
Tekstovi Marije Oršić
Aldebaran, sazviježđe Bik
Nekoliko dana kasnije Marija je dobila je pismo od Sebottendorfa. Pozvao ju je da se nađu 12. kolovoza u 3 sata popodne u kultnom kafiću Schopenhauer. Sastanku će prisustvovati trojica gospode koji bi mogli pomoći u njenoj potrazi za objašnjenjem zagonetnih poruka koje je primala. Besprijekornog izgleda, uzbuđena i pomalo preplašena ušla je kafić i sjela za stol rezerviran na ime Sebottendorf. Nije prošlo mnogo a na vratima se pojavio Rudolf u pratnji još trojice muškaraca. Prišli su stolu i predstavili se pojedinačno, redom joj ljubeći ruku. Prvi je bio Lothar Weiss, inžinjer i testni pilot koji je radio na projektima novih zrakoplova njemačkog ratnog zrakoplovstva Luftwaffe. Drugog je Sebottendorf predstavio kao Prelata Gernota, voditelja Reda siromašnih vitezova Krista i Solomonova hrama, Templara. Treći je bio Klaus Haushofer, bivši general njemačke vojske, geopolitičar i mistik.
Caffe Schopenhauer, Beč
Riječ je prvo uzeo Von Sebottendorf. Pričao je o astrologiji i astronomiji, o Zemljinim ciklusima i ciklusima Mliječne staze, yugama u Hinduizmu i najavama novog doba koje dolazi. Spominjao je Crno sunce, tamnu zvijezdu u središtu galaksije koja emitira Silu koja pokreće galaksiju. Završio je svoje izlaganje najavom velike borbe, rata sila svijetla i tame, sila koje vode čovječanstvo u Zlatno doba i sila koje se tome odupiru. Očigledno se trudio zadiviti sve prisutne svojim znanjem i teorijama. Marija ga je pažljivo slušala. Neke su se njegove rečenice savršeno poklapale sa dijelovima poruka koje je primila tijekom posljednje vizije. Nakon njega na red je došao Prelat Gernot.
"Nemam ništa za dodati na temu Vašeg izlaganja herr Von Sebottendorf. Rekli ste sve što je važno. Sada Vam želim ispričati nešto o legendama planina Untersberg. Ima ih mnogo, od Legende o Karlu Velikom do Legende o Fredericu Barbarossi, koji spava pod planinom. Njegova brada raste i uvija se oko velikog stola. Kada se uvije u treći krug, to će navijestiti kraj svijeta. On će ustati i povesti konačnu bitku za čovječanstvo. Rezultat bitke odlučiti će hoće li se ono uzdići u novu razinu ili će propasti kao i ona prethodna. No, htio bih više reći o Izidi."
Marija je ustuknula. Da li je čula ime Izida iz usta Prelata Gernota? Srce joj je počelo brže udarati.
Ovaj čovjek možda zna tajnu božice Izide.
"Izida se nikako ne uklapa u poznate sustave božanstava", nastavio je Prelat.
"Svi bogovi kroz povijest, kao i sveci danas, odražavaju naš sustav vjerovanja koji izražava naš Duh i temelje se na našoj percepciji stvarnosti kao sfere, počevši od nas samih pa naviše. Sa svoje pozicije, ljudi se od pamtivijeka mole onom višem, daljem, bogovima i božanstvima tražeći usluge, korist ili zaštitu. Izida kao da odudara od tog opisa. Ona se sama pojavljuje u određenim trenucima nudeći znanje i vodstvo, ali nikada neće učiniti ništa više. Barem ne dok je prisutna i jedna ideja, misao ili zamolba koja nemaju ultimativnu važnost za evoluciju čovjeka i civilizacije. Sama odabire kome će se obratiti i kao da je ravnopravna takvom čovjeku.
Kao da dolazi iznutra ili iz neke paralelne stvarnosti ili svijeta a ne sa "višeg", čovjeku nedostupnog. Kao da su njezino stanje, znanje i sposobnosti nešto čemu čovjek može stremiti, nešto što može i sam doseći. Cijela mitologija o Izidi može se opisati jednom rečenicom: Postao si od svijetla mjeseca i noćne tmine a sestra Izida uvijek je tu i uvijek te promatra.
U našem Redu poznat je slučaj viteza Huberta koji je primio mnogo poruka od Izide dok je boravio podno planine Untersberg, a sve je počelo njezinim pojavljivanjem u pećini na obalama Tunisa."
Marija je pažljivo upijala svaku njegovu riječ. Da li je moguće? Da li stvarno prima poruke od Izide? I dalje se nije usudila ništa pitati ili komentirati. Nije mogla vjerovati da se njoj dešavaju slične stvari o kojima pričaju ovi ljudi.
"Između ostalog, Izida je Hubertu poslala i ovo", rekao je i polako iz džepa izvadio smotuljak.
Pažljivo ga je odmotao. U njemu je bio kristal ljubičaste boje. Mariji se odmah učinilo da kristal odašilje neku čudnu i ugodnu vibraciju koja je odmah ispunila prostor oko njih.
"Ovo je Amethyst" rekao je. "Jedna od najvrednijih relikvija našeg Reda. Posjeduje vibraciju novog doba i Silu koja se za njega zalaže."
Marija nije mogla odvratiti pogled sa kristala. Izgledao joj je poznato iako je bila sigurna da ga nikada prije nije vidjela. Osjećala je kao da je oduvijek bio prisutan u njezinom pamćenju, samo ga je trebala vidjeti da se prisjeti. Osjećala je da joj daje dodatnu snagu i hrabrost, smiruje a njezine misli i osjećaje činio čistim i jasnijim. Odjednom, ni sama nije znala kako, čak i protivno njezinoj volji prekinula je Prelata Gernota.
"Prije nekoliko dana primila sam još jednu poruku. Zahvaljujem Vam gospodo na Vašim pričama i informacijama koje ste mi dali. To o čemu govorite rekla mi je i Izida. Jer ja sam u direktnom kontaktu sa njom".
Ton glasa joj je bio čist i jasan. Sada je bila sigurna. Sva su četvorica ostala zapanjena i u tišini. Buka u kafiću je utihnula. Kao da su se vrijeme i prostor zamrznuli. Prvi je sebi došao Sebottendorf.
"Znao sam! Jesam li vam rekao? Ona kontaktira sa njima" uzbuđeno je rekao.
"Za vrijeme mojih vizija, primam šifrirane poruke" nastavila je i izvadila svoj fascikl.
"Ne mogu ih pročitati, ali Izida razgovara sa mnom i mislima, tj. putem riječi koje razumijem."
Pokazala im je svoje bilješke na nepoznatom jeziku i ispričala cijeli posljednji razgovor sa Izidom, od opisa planetarnog sustava Aldebarana do najava sljedećih tehničkih nacrta i uputa.
"Tehnički nacrti i upute?" zanimalo je Lothara Weissa, "ti bi podaci mogli biti presudni za borbu koja dolazi. Imate li neke naznake o tome?"
"Ne" odgovorila je, "možda su skriveni u ovim tekstovima a možda još i nije došlo vrijeme za to. Rečeno mi je da će se klupko odmatati kako ja budem napredovala. Sa novim informacijama i znanjima, dobit ću daljnje upute. Molim Vas da nastavite, gospodo. Želim čuti sve što je i izdaleka povezano sa ovom temom."
Lothar Weiss joj je odmah ispričao legendu o Koplju Sudbine i sve što je znao o čuvenoj Kristalnoj lubanji, a Haushofer o učenjima koja je dobivao od jednog, isto tako tajanstvenog i zanimljivog čovjeka koji je proputovao Istokom i u Europu donio drevna ezoterična znanja. Njegovo je ime bilo Georg Ivanović Gurđijev.
Bilo je hladno zimsko jutro u Beču. Marija je ležala u krevetu još uvijek u nekom polu snu. Prošlo je već skoro dva mjeseca od zadnjeg razgovora sa Izidom a i nikako se nije uspijevala sastati sa Prelatom Gernotom. Svaki puta kada ga je uspjela kontaktirati opravdao bi se nekim obvezama i
ponovno odgodio sastanak. Prije nekoliko dana primila je njegovo pismo u kojem joj čvrsto obećava da će ju primiti sredinom Siječnja. Jedva je čekala ponovni sastanak. Dnevna rutina svakodnevnog života nije mogla zadovoljiti njezinu glad za novim, ne istraženim i nepredvidivim situacijama. Ležala je tako u krevetu razmišljajući što bi mogla učiniti danas.
Odjednom, na plafonu spavaće sobe, primijetila je plavičastu točku svjetlosti. Točka je putovala po stropu do mjesta točno iznad njezine glave i počela se polako spuštati prema njoj. Postajala je sve jača i svjetlija. Marija je u prvi trenutak bila iznenađena ali se ubrzo smirila. Svijetlo je izgledalo blago i umirujuće, toplo i omamljujuće, pozivalo ju je da ga prihvati i otvori mu se. Znala je što slijedi. Konačno, nova poruka od Izide.
"Marija. Marija Oršić, imam novu poruku za tebe. Čuješ li me?"
"Čujem. Konačno. Zašto prolazi toliko vremena između naših razgovora?" upitala je.
Osjetila je kao da se Izida nježno nasmiješila.
"Nauči se strpljenju, dijete" toplo joj je odgovorila, "misli su brže od svijetla. Mi smo uvijek sa tobom. Svaka sljedeća poruka dolazi kad dostigneš novu razinu u svom znanju i razvoju. Vrlo brzo napreduješ, Marija. Vrlo brzo."
Bilo joj je drago čuti pohvalu, ali ipak njoj se činilo da napreduje presporo.
"Slijedi moje upute i koračaj stopama Izide. Poveži se sa Izidinim magičnim moćima. Također, vjeruj ljudima koje si do sada srela. Ne boj se. Ja sam uvijek sa tobom."
"Hoću. Oni su mi dali mnogo korisnih informacija."
"Marija, tvoj je zadatak da budeš poveznica ova dva svijeta. Pomoći ćeš nam da uskoro budem bliže tebi nego što možeš pretpostaviti. Vjeruj u svoje sposobnosti i vjeruj svojim osjećajima. Koračaj magičnim putem Izide – Rig Veda."
"Što je Rig Veda?" upitala je.
"Uskoro ćeš biti upućena u tajne indijske Rig Vede. U njoj je skriven kod života, sjeme i izvor. Možeš vidjeti da govori istinu. Najbrže od svega lete misli. Sve što činiš bit će važno u vremenu koje slijedi. Kreni stopama Izide. Pronađi i okupi ljude slične sebi. Načini od njih unutarnji krug. I vjeruj sebi i svom znanju."
"Hoću. Kad ćemo ponovno razgovarati?" upitala je osjećajući da je kraj poruke blizu.
"Kada dostigneš sljedeću razinu." odgovorila je Izida.
Add comment
Comments